tekst: Marko Jareb
Ovako priča jedna kolegica o jednom profesoru:
“Znam ja dobro njega kao profesora, on je oborio moju rodicu iz Latinskog jezika na godinu na popravnom ispitu.“
Jedan drugi profesor je ovako rekao jednom učeniku pri zaključivanju ocjena koji je trebao imati prije negativnu negoli pozitivnu ocjenu:
„Evo tebi mali dva pa se ti misli.“
Koji je interes imao prvi profesor, a koji drugi?
Iz iskustva se znade reći da druga odluka nije dobra, zato što kod učenika stvara naviku da neradom može doći do pozitivne ocjene. Samo od učenika stvara neradnika.
Prva odluka po pričama starijih kolega ima pozitivan učinak, jer učenika stvara radnikom. Bilo je učenika koji su nakon takvih iskustava postajali odlikaši.
Kakav autoritet u razredu može imati profesor kada taj razred u kojem on predaje pohađa i njegovo dijete? Je li se taj profesor mora dokazivati pred svojim djetetom ili pred svim ostalim učenicima? Koliko je to u određenom smislu sukob interesa? Ima li profesora koji su baš željeli predavati i svojoj djeci? Jesu li oni u manjini?
Svakako je bilo profesora koji su predavali i svojoj djeci. Samo oni znaju kako su se osjećali u toj situaciji.
Ima profesora koji su predavali u istoj školi koju je pohađalo i njihovo dijete, ali mu nisu predavali. No, ima i profesora koji nikako nisu htjeli da im dijete pohađa školu u kojoj oni predaju.
Što je po pedagoškom standardu preporučljivo za djecu i za profesore? Je li to pedagoški standard da budu u različitim školama?
Ovisi o veličini mjesta, te radi li se o Osnovnoj ili Srednjoj školi. Svakako je bolje izbjeći sukob interesa ukoliko je to ikako moguće.