piše: Marija Juračić
Moja baba kaže da postoje nekakvi tutori koji svojim djelovanjem žele zatupiti naciju, odnosno ovo malo stanovništva koje je još ostalo u Lijepoj Našoj.
Kaže da je sve počelo onim montiranim smijehom na televizijskim komedijama stranih produkcija. Gledaš komediju, a montirani smijeh ti pokazuje da si upravo čuo nešto smiješno. Ne moraš misliti. Sinapse mozga mogu mirovati.
Tutori ti pomažu u shvaćanju sadržaja. U početku ti je taj smijeh smetao, jer su neuroni tvog mozga radili, a ako ti više ne smeta, znači da su se navikli i da im je sve više potreban poticaj sa strane.
Ti tutori, kaže baba, djeluju na svjetskoj razini pa proizvode sve pametnije automobile koji stalno pijuću. Pi, pi, pi, pišti auto njene kćeri kad se želi parkirati i to nije loše. Nije loše što histerično pišti dok ne zavežeš pojas kad je vozač već krenuo. Ekran mu se zacrveni pa baba požuri s vezivanjem jer se boji da bi iz njega mogla izletjeti neka boksačka rukavica ravno u njenu facu.
No baba se boji da bi taj mehanički tutor mogao u skoro vrijeme direktno javiti policiji da je auto krenuo, a svi se putnici nisu vezali. Moglo bi vam se dogoditi da kad dođete na godišnji tehnički pregled, dobijete izlistano policijsko izvješće o svim prometnim prekršajima koje ste tijekom godine počinili, a koje je policiji dojavio vaš rođeni automobil. Za vaše dobro.
Za sada bi taj dojavnički posao, prema mišljenju tutora, trebali raditi obiteljski liječnici. Oni bi trebali slati policiji izvješće o zdravstvenom stanju njihovih pacijenata. Za njihovo dobro…
Baba smatra da se ovim postupkom čovjeku oduzelo pravo da bude sam odgovoran za svoje postupke. Oduzeo mu se dio čovječnosti.
Baba kaže da svako pretjerivanje vodi u krajnost pa iako živiš u demokratskom društvu, zbog tutora možeš biti osobno, kao čovjek, kao misleća osoba tiraniziran.
A što je tiranija čovjeka nad čovjekom nego diktatura?
Srećom, mi živimo u demokraciji.