Sven Adam Ewin
– Tko je ta mlada žena? To divlje biće?
Upitam čarobnjaka sa glavom sijedom.
– Zazovi njeno ime. I tvoja bit će!
To reče starac… I pitao sam redom.
.
Šaš. I šumu ariša. Ariši šute.
I vidre pitam. Pitam duboku vodu.
Livade cvjetne pitam. Pitam i pute.
Oni se šutke sviju i nekud odu.
Pa pitam kišu, a ona nijemo pada.
Ždralovi lete. Goleme sante plove.
Među bijelim brezama omerta vlada.
I nitko da mi kaže kako se zove!
– Nina se zove! – odnekud, preko reda,
Šapnu mi grgolj potoka ispod leda.