Sven Adam Ewin
dok si još za života
dok ti se grudi dižu i spuštaju
selim te dio po dio
u ruže stablašice
u ruže i u kišu
u stolnu svjetiljku
u kutiju sa spajalicama
selim a da ti i ne znaš
selim te u stazu
obraslu tuštom
selim te u snježnu vijavicu
u bokore jorgovana
u vrtlog kave poslije miješanja
u mladu prašinu na tv ekranu
u noćno zujanje kompjutera
u razbacane kućne papuče
u miris prženih girica
u vrata koja škripe
u našu šutnju
u sve obično
u sve što nam je dan činilo tako dosadnim
vjerujem da ću tako
lakše preboljeti
ono što dolazi
no već sam te prenapučio u nabrojenom
nove stvari dižu zaštitne ograde
asimilacija je nikakva
svugdje si vidno izdvojena
a tebe još ima