FENOMEN TESLE

Primjer pojave znanstvenih mitova

piše: Ivica Košak
foto: Wikipedia

Ne, nema razloga ne sjetiti se našeg nesretnog iseljenika iz Like, jer to je dobra prilika za demitologizaciju legende o Nikoli Tesli (10. srpnja 1856. † 7. siječnja 1943.).

Fenomen Tesle dobar je primjer pojave znanstvenih mitova. Znanstveni propusti, neugodne zabune i navodna Teslina ostavština dopuštaju da se Tesla proglasi za jednog od najpoznatijih ljudi na planeti.

Čak i jednostavno propitivanje otkriva da je taj čovjek došao iz nerazvijene hrvatske provincije, pokrajine Krajine (vojna granica koja se protezala  od Jadrana do Galicije), a koja je to ostala do danas.

Teslin mit rođen je usred Hladnog rata. Biografski podaci o Teslinoj osobi bacaju se na tržište, često teatralno obrađeni.

Nikola Tesla doživio je tragičnu sudbinu milijuna migranata koji nisu mogli pronaći odgovarajuće odgovore za sebe, svoje ideje i svoj (tragični) životni put.

Već 1976. godine, povodom 120. obljetnice rođendana Nikole Tesle, Jugoslavenska akademija znanosti sazvala je međunarodnu konferenciju čija je zaključna dokumentacija predstavljena na više od tisuću stranica. Tijekom četverodnevnog simpozija nitko od preko 90 znanstvenika nije iznio nikakve korisne smjernice o praktičnoj primjeni izuma, a koji bi se zasnivali na radovima Nikole Tesle. Čak i ako bi popis patenata trebao pružiti dokaz o tome da je Tesla bio univerzalni genij, pomnijim pregledom „njegovih patenata“ brzo postaje jasno da se tu radi uglavnom o trivijalnim rješenjima  koja ne  pružaju gotovo ništa vrijedno znanja. Ni danas ni tada. U djelu Moderni izumi objavljenom u Zagrebu 1882. godine dr. Mijo Kišpatić et al. ne bilježe ni svog sunarodnjaka Teslu ni bilo koji njegov izum, iako je knjiga u dva sveska sveobuhvatno izvještavala o tada prevladavajućoj teoriji električne energije, istraživanju i primjeni.

U Teslinoj biografiji (Moji pronalasci), koju je napisao američki novinar John O’Neill, objavljenoj posthumno 1944. godine, Tesla tvrdi da je ilegalno ušao u SAD. O’Neill iznosi  i legendu o ukradenim dokumentima, a što bi trebalo opravdati nepostojanje stvarnih biografskih podataka kao dokaz o kvalifikaciji u Europi.
Kao američki državljanin i sa samoproglašenom reputacijom nouveau-richea, Tesla je 1892. godine krenuo na putovanje u svoju domovinu u Europi. Budući da u kovčegu nije imao dolara, već samo izmišljene priče, brzo je skuren u Zagrebu, Beču i Budimpešti. U to vrijeme već je  uvedena električna rasvjeta u hrvatskim gradovima, npr.  Zadru 1875. godine. Hidroelektrana izmjenične struje, puštena je u rad 1892. godine u  Šibenku na rijeci Krki pod vodstvom Kremenezkyja, Mayer & Co.

Kada se Tesla prihvatio instalacije  rasvjete na Svjetskom sajmu u Chicagu 1893. godine, po nalogu željezničkog magnata Westinghousea, upotreba električne energije u Zapadnoj Europi već je bila svakodnevnica.
Nešto drugačiji malo dublje na Balkanu, Karl May bi rekao u Balkanskim gudurama, Tesla je svečano primljen. U Beogradu, gdje su ga u ljeto 1892. frenetično primili samoprozvani knez Aleksander Karađorđević, vojna limena glazba i narodni pjesnik Jovan Jovanović Zmaj rođena je Legenda o Tesli. Kraljevina Srbija proglašena je tek 1882. godine, a nekadašnji otomansko-turski garnizonski grad odjednom je postao glavni grad kasnije nesretne multietničke države Jugoslavije. Izopćeni sin pravoslavnog svećenika bio je presretan da se uvuče u svoju novu ulogu narodnog heroja. Tesla nije primijetio tragičan domet ove igre. Njegov društveni stav može se vidjeti, između ostalog, u njegovoj procjeni New Deala predsjednika Roosevelta. Govorio je o tome kako se tu radi o socijalističkoj uzurpaciji američkog društva. Teslini pogledi na militarizam i otvoreno divljenje vojnicima te obrana španjolsko-američkog rata su poznati. Poznat je i njegov stav naklonjen Njemačkoj u Prvom svjetskom ratu. Početkom rata 1914. isporučio je brodske turbine njemačkoj mornarici (admiral von Tirpitz), koje nisu korištene (jer nisu fukcionirale ili nisu uopće stigle u Europu).

Ne samo da je Tesla davao antisemitske izjave, već je podržao i fašistički režim srpskog monarha Karađorđevića, od kojeg je primao doživotnu mirovinu. U starosti je to bio jedini prihod za neuspješnog i osiromašenog migranta Teslu. Teslino poznanstvo s Georgeom Sylvesterom Viereckom, zajedno s proizvođačem automobila Henryjem Fordom, vojnim krugovima, senatorima i zamjenicima antisemitske propagandne organizacije America First Committee, degradirala ga je  već tijekom njegova života. Samo ga je starost spasila od goreg u aferi Vireck. Nacistički špijun Vireck udvarao se Tesli kako bi ga nagovorio da preda Naci-Njemačkoj plan za  topove zraka smrti. Viereck je završio u zatvoru 1940., Tesla je svoju tajnu o zrakama smrti odnio u grob 1943. godine.

Neugodne zabune ili namjerno krivotvorenje doveli su do toga da je Tesla uzdignut na čin ozbiljnog znanstvenika. Teoretičari zavjera pridonijeli su činjenici da se bijeda i siromaštvo ne traže u propaloj socijalnoj i ekonomskoj politici, već u skrivenim središtima moći koje sprječavaju genijalni izumi poput Tesline slobodne energije. Tako je omiljeni narodni junak posthumno postao “mučenik Tesla”. Ono što biografija nije pružila, dodano joj je. Ili reinterpretirano. Tragično djetinjstvo, nomadski život vječnog migranta, klinički relevantni živčani poremećaji, zablude koje dosežu u psihozu dobar su materijal za klasični roman, ili čak za herojsku sagu u kojoj se ponovno nalaze svi spriječeni, neshvaćeni mislioci ili drugi osjećajni žrtve-nepravde.

Teslin mit također uključuje izjavu da on sam nije želio nikakvu slavu ili čast za sebe od svojih djela nego samo opće dobro za čovječanstvo. Nakon Drugog svjetskog rata, Teslin muzej u Beogradu trebao je simulirati nepostojeću znanstvenu i kulturnu baštinu na Balkanu. Usred Hladnog rata Teslini posmrtni ostaci i ostavština došli su u Beograd. Možda kao nagradu za distanciranje od Moskve?

Godine 1953. završena je desovjetizacija u Jugoslaviji. Drugi svjetski rat donio je dva bombardiranja buduće rezidencije Titove komunističke vlade, koja je dala otkaz u Sovjetskom Savezu i dobila ne samo materijalnu potporu Zapada. S novostečenim materijalom osnovan je Teslin muzej u Beogradu. Zbog toga je njegova već zaboravljena osoba morala uskrsnuti novim domoljubnim patetikom. Tesla je sebe vidio kao aristokrata i bio je protivnik Sovjeta. Iako je volio skupljati nagrade za životno djelo, od kojih je istaknut bio bugarski počasni doktorat, odbio je sve pozive Sovjetskog Saveza. Ali ono što nema mit o narodnom heroju, trebao bi bit izum slobodne energije. Ne perpetum mobile, već istinski kamen mudraca. Činjenica da su se njegove vizije već pokazale kao džepni trik, ostavlja New Age poklonike Tesla-legende hladnima.

Na izložbi u Chicagu 1893. godine pokrenut je pokušaj postizanja sporazuma o globalnom sporazumijevanju naroda. U sjeni Svjetske izložbe ujedinio se Svjetski parlament religija. Bio je to sastanak predstavnika svih važnijih religija s ciljem mirnog dijaloga. Samo ceremoniji otvaranja nazočilo je preko 4000 ljudi. Neosporni glavni lik bio je hinduistički Yogi Swami Vivekananda. Jedan od pažljivih slušatelja bio je Nikola Tesla, koji se nadao da će mu teorija jogija pružiti matematičko-fizički dokaz jedinstva materije i uma (koje je nazivao Univerzalna energija). Pritom  nije propustio predstaviti sebe kao izumitelja slobodne energije i pionira općeg prosperiteta. Njegov najveći izum, međutim, postao je mit o slobodnoj energiji.
Zašto ogrebati sliku i tog povijesnog mita, objasnio je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić povodom otvorenja izložbe u čast Nikole Tesle u gradu Aachenu 2007. godine: – Ako ne želimo sve samokritično ispitati, naša povijest nikada neće biti objektivno predstavljena.