Sven Adam Ewin
Nismo što jesmo. Mi smo ono što nismo.
Jedno drugome što smo? Reci mi, pjesmo!
Kažeš da nismo ništa, a mogli bismo,
Još jednom biti ono što jednom bjesmo.
.
Ja tebi rodno mjesto. Ti meni tema.
Pa kamo nesta, o, luda pjesmo moja?
Ti si već davno tamo gdje mene nema.
Gdje da te tražim? Ispod kojega sloja?
Ah, nas smo dvoje na samom rubu svijeta,
Ja sam na jednom, a ti na drugom kraju.
Dvije suštine, dva kontra entiteta,
Što jedno drugom još uvijek pripadaju.
S nježnom spoznajom, da bar u tragovima,
Mene u tebi, tebe u meni ima.