Iz knjige “Prijestupnici”, autori Marijana Dokoza i J.H. Macado /Zadar, 2022.
Marijana Dokoza: POSLIJE KIŠE
Koža ti miriše kao ruža poslije kiše
a lice tamno, mir se u njemu umiva.
Moje je blijedo,
poput snijega posljednjeg.
.Poslije kiše sve je ljepše…
i život miriše na život…
Samo su moji pogledi u jesenje lišće uvijeni…
Trepavice mi teške.
Poslije kiše sunce je mlađe…
rosom okupano…
miluje cvijet tvoje kože…
Voljeti tebe je lako.
J.H. Macado: BLAGOSLOV
Nemoj umrijeti na mojim rukama.
Ja volim kad poletiš za oblakom…
svaki tvoj zamah krilima u mojoj krvi zrcali nebesa…
Volim te, spokojstva željnom ljubavlju…
Zanosna krila varke spaljena su ispod jedine zastave srca…
Ptice nisu dorasle zvijezdama…
Ali ti… ti si plam – ptica dostojna zore…
Misao otvara kapak oku na istoku i život mijenja svoje putove.
Duga je staza do obećana vrta
i to što tražim rodilo se u nama…preobrazit ćemo rađanje dana.
To što sam stigao, ljubiti od svijeta što mi treba…
kažem… rascvao se šapat svjetla… i obalom trči jutrom opijen…