Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene
Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca, umivene plaču
Osjećam nevjerojatno umorne stvari
U satima koji mi nailaze
Zar bi se trebala bojati
Bolesti svakidašnjice u umornim stvarima
Zaista bih sada trebala prestati razmišljati
Jer misli mi nisu od shvaćanja sretnih
I sreća je stigla, ali se ne osjećam dijelom nje
Samo umornih stvari
Gospode,
Nevjerojatno se umorih od umornih shvaćanja
I ne pomažu mi krila poslana od anđela
Gospode,
Proći će i ovaj trenutak satkan od umornih stvari