Sven Adam Ewin
Pjesmo moja, stiže ledena zima,
A ti si biće od toplokrvne rase.
Zima ne zna za milost. I teško svima,
Koji ne nađu kakvo sklonište za se.
.
Eno, leptir se skriva u truloj građi
Pa i ti, pjesmo, moraš pronaći Sion.
Kako bez GPS-a? A ti se snađi.
Leptira prati. Sklopi krila ko i on.
Ja ću ti utkat nešto od prošlog ljeta,
Neka ti bude meko u mojoj rimi;
Isplest ću gnijezdo od ljubavnih soneta,
U starom drvljaniku. Pa tu prezimi.
A ugledaš li (s proljeća) moju svijeću,
Zaobiđi je… I poleti ka cvijeću.