Iz naše arhive/ objavljeno 8.11.2015.
Sven Adam Ewin
Pred prolaznikom lice krije
(K’o fol da priča mobitelom)
Pa opet kopa k’o i prije
Uronjen u koš cijelim tijelom.
Nije stari ogorčen, nije,
Ruku mu vodi nagon za jelom.
Pored žileta što još brije
Nađe štrucu kruha u cijelom.
Usput iskópā teglu džema.
Stižu i drugi… pa on stoga
Brzo teglu u vreću sprema.
I dok odlazi psuje boga,
Psuje što više ničeg nema
Moj profesor iz latinskoga.