piše: Milan Rajšić
Sjećam se nedjeljnog popodneva u kolovozu, kada su se moja baka Petra i djeda Petar, vratili nakon trosatne vožnje zaprežnim kolima, preko šume Haljevo, s redovitog mjesečnog sajma na Vašarištu u Belom Manastiru.
Baka mi je pored šake “svilenih” bombona, u ruku tutnula i jednu kovanicu od pet para. Blještao je taj novčić prvih dana kao pravi pravcati zlatnik, a onda je polako počeo gubiti sjaj.
Bio je to prvi novac koji sam imao u ruci i za njega se moglo kod ekskluzivnih osobnih slastičara Nebije i Faika, s kojima sam dijelio isto dvorište i istu kuću, kupiti nekoliko kugli sladoleda. Ne mogu se danas sjetiti točnog broja, jer sam tih dana znao brojati do devet, deset, a tetovaški albanski slastičari imali su i dodatni nagradni fond za dobru mušteriju.
Kako je petoparac nenadano došao u moj život, tako je i otišao, a njegovo mjesto u mojoj ruci i mojim džepovima (novčanik nikada nisam volio ni koristio, jer sam mislio da on ograničava lakoću pristizanja novcima),zamijenili su drugi novčići i druge papirne novčanice.
Danas, 65 godina kasnije, baratamo umjesto s brojkom pet (para), nekim desetcifrenim brojevima. Svuda oko mene su u upotrebi milijarde. Ne milijuni, milijarde! Milijarda za ovo, milijarde za ono, milijarde pomoći, milijarde oružja, milijarde ljudi na svijetu
Kako ne bih bio staromodan i dekadentan, odlučio sam se i ja uključiti u projekt “Milijarda” kada već svi tako lako spominju milijarde, ,,pa običnom kemijskom olovkom, na listu bijeloga papira, obračunao: 69 (godina) pomnoženo s 365 (dana), pa tome pribrojeno još devet (mjeseci) puta 30 (dana), pa sumu pomnožio s 24 (sata), pa dobijeni rezultat puta 60 (minuta) i za kraj još jednom puta 60 (ovaj puta sekundi).
Rezultat je bio veličanstven. Deset arapskih brojki igra pred mojim očima!!!
Brojem: 2 200 176 000. Slovima: dvije milijarde dvijestotine milijuna stotinusedamdesetićest tisuca!!!!
Ja sam postao član globalnog milijarderskog svijeta. Pravi pravcati milijarder. Već dugo sam ja milijarder, ali sam dovoljno skroman i nisam se time hvalio. A i što je jedna milijarda? Jedna ko nijedna, kaže naš narod.
Od prvog novčića, pet “zlatnih” para, na čijem je reversu još pisalo FNRJ, do dvije milijarde i nešto, bio je brz, lagodan, zanimljiv i uspješan put.
Tri milijarde neću nikada skupiti.