Miljenka Koštro
Vraćam se djetinjstvu
Hoću biti bezbrižna i plaha pred svima
Djetinji duh godinama klija
U mojim treptavim grudima
I cvrkuće glasom djetinje naivnosti
Vezat ću osmijeh za osmijeh, starosti oprosti
I kada mi ponoć pokuca na vrata
Slatke snove plest ću nitima zlata
A kada me glas jutra probudi uz više smisla
Idem tamo gdje ne dižu barjak straha
Nego gdje me prijateljska ruka stisla
Vraćam se obalama djetinjstva
U noći što će jednom nepozvana doći
Pred urom na zidu zatajit ću smrt
Još jedan osmijeh zasaditi u zemaljski vrt
Oprosti odrasli svijete
Znaš biti opor i gorak
Pusti vrijeme neka osmijehom djeteta plete
Dok ti čudne želje pleteš u korak
Led i vatru pomiri u duši
Prije nego se kula od karata sruši
I kada divlji vjetrovi nesanicom prijete
I kada u ponoć zaškripe vrata stara
Želim snivati, ja naivno dijete
I plesti snove na krilu Anđela čuvara