Marica Žanetić Malenica
iz utrobe zrela ljeta porodila se mlada jesen
vladaricom prirode se okrunila
zemlju izdašnim kišama
a plodove njene slatkim sokom napojila
u halje toplih boja lišće skladno odjenula
rukama vrijednih ljudi ozimu pšenicu je posijala
grožđe i masline obrala, vino i ulje iscijedila
valcer otplesala do posljednjega takta –
svemu što je dotakla zlatni pečat utisnula
ona
koja obiljem daruje i nikad ni za što ne prosi
u prosincu je umorna s trona sišla
odložila kist u rani snijeg
i zadovoljna što mirisi i okusi njeni
u staklenkama zarobljeni ostaju
dala se u bijeg