Impresije o romanu “IZMEĐU”, autorice Magdalene Mrčela
piše: Sanja Miloloža
Kolegica Magdalena Mrčela napisala je u 12 noći 2020. pandemijske godine roman životne prekretnice koji bijaše spasonosno svjetlo za troje mladih ljudi koje je odustalo od suicida. To je knjiga Između.
Bio je to čin tješenja jednoga dragog prijatelja čiji je brat počinio suicid, a taj je čin postao nezaobilazna, hrabra knjiga koja govori o svetosti života svakog živog bića, osobito mladoga i ljudskoga koje je u svekolikoj ugroženosti suvremenjem, izoliranošću i otuđenošću izgubilo tlo pod nogama.
Tako je taj rukopis prerastao pojedinačni prijateljski čin tješenja nakon neizreciva osobnoga gubitka i postao knjiga koju bi i mladi, i njihovi roditelji, i njihovi profesori morali pročitati.
I ne, knjiga nije morbidna i mračna, ona je možda grubo iskrena, ona je možda pljuska osobi u šoku, ali ona ima neizrecivo važnu poruku: ne odustajati od svojega života kako god da vam se čini beznadna situacija u kojoj se nalazili.
Budimo iskreni, čitajmo ono dublje od riječi. A ako vam to govori osoba koja je u životu opsovala samo onda kad je objašnjavala svojim učenicima da su vulgarizmi stilemi najnižega leksičkoga sloja, i ako ta osoba kojoj grubost, nasilje, grkost, rezanje žila i psovanje nikako nisu dijelovi njezina poetičkoga svijeta, a opet tvrdi da je taj roman sjajan, to nije bez razloga.
Između je knjiga koja suočava pojedinca s posljedicama svojega čina, koja mu predočava koliko je sve povezano i koja mu daje prigodu da promijeni opasne odluke u dobre životne izbore.
Naime, iz Između dopire neizreciva i sjajna svjetlost osmijeha koja Maloj sireni, a svaki se čovjek, prije ili kasnije, u određenoj fazi svojega života suočava s malosirenštinom, oduzima godine čekanja na povratak Kući. Dakle, koliko god se isprva činila mračnom, riječ je o knjizi nade.
To je prepoznalo i troje mladih ljudi koje se spremalo počiniti suicid, ali pošto su pročitali knjigu, odustali su.
Ako takva knjiga nije zaslužila da ju se čita, ne znam koja jest.