Zvjezdana Čagalj
Skoro ću na put.
Netko je napravio trasu
Kroz livade žutog maslačka,
Usput je letjelo sjeme
I žutim se bespuće činilo.
Uz mene bit će čovjek.
Osobit. Mudar. Star.
Pričat će gomile smislenih bivanja,
Dugo.
S početka ću slušati pomno,
Kimati glavom i ponešto reći,
A onda ću zaspati budna
Na zreloj paučini maslačka.
Skoro ću na put.
Tko zna, možda stanem odjednom
I potrčim ususret ptici
Ni ne sluteći da je vrana
I da bih mogla bez oka ostati,
Da bih mogla u zamku upasti
I zavijati s vukovima
Na mjesec.
Put će k meni uskoro.
Čini se prav i čist.
Čistim pred pragom prhut
I sanjam
Put.