Što u 2022. godini znači poezija? Odgovor na to pitanje pokušava pronaći predstava Migracija kulture s kraja tjedna izvedena u Velikom salonu berlinske Schwartzsche Villa.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ S kraja prošloga tjedna u berlinskom kultnom zdanju Schwartzsche Villa, spomeniku kulture od 1983. godine i Kulturnom centru od 1995. godine, prvotno izrađenoj daleke 1896. kao ljetna rezidencija obitelji umirovljenog bankara Carla Schwartza, predstavljen je kulturni projekt iz Hrvatske, na hrvatskom i engleskom jeziku, predstava naslova Migracija kulture.
Predstava je rađena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Društva hrvatskih književnika. U Berlinu je predstavljena uz inicijalnu potporu Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin a u organizaciji književnice Slavice Klimkowsky.
Pozdravljajući publiku koja se odazvala u većem broju nego li su domaćini očekivali te se tražilo i dodavalo i sjedalo više, Slavica Klimkowsky je izrazila radost radi ovog gostovanja te impresiju i njenu oduševljenost i dirnutost predstavom već nakon odgledane probe, što će se, vjeruje, dogoditi i publici koja se odazvala pozivu na predstavu.
Najprije, sadržaj prestave razlikovao se od najavljenog, pa nije bilo (migracije) poezije na njemačkom i ukrajinskom, ali je sadržaj ostao autentičan u svojoj poanti, predstava je donijela poeziju u kazalište, migrirala je iz knjiga, pojavila se u plesu, nastavila putovati kroz glazbu stvarajući i onima koji ne razumiju jezik, određene slike, osjećaje, boje, misli, doživljaje. Poezija se kroz ples i glazbu uselila, migrirala u srca publike i tamo se u toplom udobno smjestila, naišla na slušanje i razumijevanje. Reklo bi se, predstava je donijela i više od najavljenog. Stihovi Simonova, Jesenjina, Desanke Maksimović u divnim melodijama dobili su i neku višu dimenziju. Lako je zamisliva promjena sadržaja, druga poezija, nova glazba, drukčiji ples, svježiji tekst, govor a da poruka i poanta ostanu isti, razumljivi i dojmljivi.
Projekt je uspio, može se i dalje razvijati, mijenjati, širiti, rasti. Predstava je pozitivno primljena, nagrađena pljeskom publike u Velikom salonu Schwartzsche Villa u Berlinu.
Evo što nam je ukratko, nakon predstave rekla i koje dojmove prenijela Katarina Madirazza, glumica u projektu Migracija kulture:
“Sa mnom u projektu Migracija kulture su: glumica Romina Vitasović Lučić, glazbenica Mirjam Vukašin, Jakob Filić, također glazbenik i pjesnik i Ivan Ožegović, naš redatelj. Ima tu još suradnika na kostimografiji, scenskom pokretu i slično. Migracija kulture je krenula od ideje spojiti internacionalno, jer me uvijek zanimalo to povezivanje različitih kultura i nacionalnosti, volim putovati i nekako mi se poezija činila kao jedna zanemarena forma koja zapravo, bez obzira kojim jezikom se govori, imam osjećaj da može izraziti emocije, zato mi je bilo nekako zgodno kombinirati upravo to. Kao ideja projekta bila je ta migracija kulture. Ideja je stvarno bila da se govori poezija na tri različita jezika i s tri različite glumice, kasnije smo to upotpunili s glazbom što nam je super došlo jer smo onda obrađivali neke poznate stihove i pjesnike, stvarali glazbenu poeziju kao večeras Simonova, Jesenjina ili Desanku Maksimović. Zapravo, htjeli smo vidjeti kako oni funkcioniraju u formi glazbe, igrati se s tim, poezija kao pokret, kao ples, kao glazba, zapravo razbiti klasične strukturu. Nažalost, ljudi često misle da je poezija dosadna, zanimljivije je predstaviti ju i doći do toga da nam pokaže neku emociju bez obzira na kojem je jeziku izgovorena. Bitno je da to ljudsko dođe do čovjeka. Dakle, predstava se mijenjala u njenom procesu stvaranja, rasla je. Mi ne moramo otići u drugu zemlju da bi migrirali, mi nekad migriramo sami od sebe i ponekad te emocije straha, ljubavi, želje i tuge i ne želimo si dozvoliti osjećati jer je svijet takav kakav je, sve se događa na jedan brzi način. Poezija ima toliko podslojeva, željeli smo da u njoj, kroz ovu predstavu, svatko nađe ono što mu treba, ne da mu namećemo neku poruku već da ju svatko za sebe prepozna. Ovo je autorski projekt, sve smo zajedno radili, tražili smo poeziju koja u nama i u publici nešto probudi, htjeli smo da to bude istraživanje i nekako se sve samo po sebi spojilo. Ovdje u Berlinu je ovo zapravo premijera jer nismo stigli napraviti najavljenu premijeru u Zagrebu. Ovo gostovanje nam je bilo važno, tako da će u Zagrebu, u Dubravi premijera biti do kraja godine. Nakon toga planiramo gostovati, prijavili bi predstavu dalje za festivale. Cilj ovog projekta je upravo to da ne stane nego da se stalno mijenja, i dalje želim u predstavu unijeti poeziju na drugom jeziku, mijenjat ćemo poeziju, dodavati nove skladbe. Planiramo snimiti i album jer pjesme dobro zvuče, sve je to autorska glazba, Mirjam Vukašin i Jakob Filić su sve zajedno smislili na probama. Ovo je projekt koji neće stati, bit će to svaki puta kao nova, živa predstava. Tim je bio perfektan i vidi se da svi gaje ljubav prema poeziji, glazbi, umjetnosti pa se na probama osjeća ta neka čistoća. Nadam se da smo uspjeli to prenijeti i na gledatelje u Berlinu”, rekla nam je Katarina Madirazza, nakon berlinske premijere predstave Migracija kulture, zahvalivši posebno književnici Slavici Klimkowsky koja je gostovanje predstave Migracija kulture u Berlinu srdačno, brzo i profesionalno organizirala.
U publici koja je u Berlinu gledala i pljeskom pozdravila premijernu izvedbu predstave Migracija kulture, među ostalima je bio i veleposlanik Republike Hrvatske u Njemačkoj Gordan Bakota, potom prvi tajnik u Veleposlanstvu RH Mladen Nimac, umjetnik, slikar i fotograf Ivo Cenkovčan i Karmen Meić, predsjednica Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.
