stihovi i foto: Gordan Tokić
Pjesma je posvećena mislima branitelja, neposredno pred slom obrane Vukovara.
Odavno sam predao sve ratove,
sustižu me sjećanja i godine…
Kome da kažem svoje strepnje i strahove?
Tko će gradaiti sve srušene mostove?
Mostove kroz sne.
Oko mene sjene zakon provode,
traže me da vratim stare dugove…
Što mi nakon svega još preostaje?
Samo krvnik kojem brojim teške korake…
Korake kroz sne.
Kao pismo koje nitko ne šalje,
bez adrese, pečatom od prašine…
Devet vila nijemo nose duše proklete…
Zašto rijeke čuju sve što nitko ne može?
Čuju sve kroz sne.
Odavno sam predao sve ratove,
crtam nova lica- stare krugove…
Kome da kažem da ih čujem kako dolaze?
Na trenutak sklapam oči, vidim mostove…
Mostove kroz sne.
