Ivan Babić
U tonove tonem. U njihovu sjenu.
U korjenje sjene. Tajnu osjenčanu.
Zamračen navukoh krivicu ko mrenu
što sjaji po noći, a tamni po danu.
.
U tonove tonem. U dubinu zvuka.
U zvukovnu mjenu. Tajnu progutanu.
Ozvučen utonuh u središte muka
što mrmori noću, a nijem je po danu.
U tonove tonem. U dubinu pjesme.
U stihiju stiha. U tajnu soneta.
I gacam i grcam sred poetske česme
u kojoj je izvor i spasenje svijeta.
U tonove tonem. Srcu u dubinu.
Otajstvo ljubavi. U bubnjanje bila.
I ko da sa sobom nosim popudbinu
koja se od mene do zadnjega krila.