Anđelka Korčulanić
Čuje li noć šapat strepnje
u krošnji trešnje bijele kao snijeg?
Gdje će se vratiti ptice
u zelenu bunilu sanjati nježnost
ako ćudljiv vjetar
veo nevinosti pod noge baci
i proljeće meka srca rasplače nehotice?
Kad bi se barem uspavao
dok plod ne zazori i dopustio lipnju
da krvave tragove strasti
na mekim djevojačkim usnama ostavi.
Žute zapise
o radosti okusnih pupoljaka
jesenji vihor neće čitati
i čim zaogrnuti ogoljelu dušu
kad zgužvane listove raznese?
———————————
Iz zbirke VRIJEME NE ZNA ZA MILOSRĐE