Anđelka Korčulanić
Ne znam što ga je privući moglo
na mojem sasvim nagom tijelu.
Prišao je, sjenom Adonisova torza
ispruženu na žalu pokrio me cijelu.
.
„Gospođo, jeste li za finu masažu?“
Ne, nisam, odvratila sam svisoka
kao kraljica kad se obraća onom
koji tek treba postati vitez, pažu.
Rekoh, moja koža je ogrubjela,
a tvoje ruke meke, kao rosa blage.
Moje vrijeme je sporo, za utrku
s mladošću nedostaje mi snage.
Sunce je žestoko, razum ti muti,
k meni te dovela želja slijepa,
ali na ponudi svejedno ti hvala,
ćutila sam na tren kako sam lijepa.
Sad pođi svojoj kući i ispričaj majci,
dok ti na stol bude stavljala toplo jelo,
kako si danas nekom udahnuo život,
kako si riječima učinio dobro djelo.
————————————–
iz zbirke NA VIHORU LJUBAVI