Anđelka Korčulanić
Kažem li kako bez tebe ne mogu
i odem s tobom,
moram li vratiti koraljni prsten
kojim me more nevinu vjenčalo?
U čije ću ruke položiti
ushit i smiraj, milinu i sjaj,
sve što mi je more dalo?
Ježinci o mojoj nevjeri, znam,
sudit će po navici, oštro,
a jata riba šaputat će o tom
u modrim dubinama.
Možda će školjke tražiti natrag pjesme,
godinama nizane u bisernu ogrlicu,
priznam li ljubav, istinu o nama?
Možda me slani vjetar, otrgnut snu,
s obiju strana ošine po licu
i sedefnom sjaju moga oka
hobotnice ispruže hladne pipke?
Možda se zajedno
s tragovima naših stopa
sunovrate u more
pješčane obale sipke?
Hoće li boljeti previše
zamijenim li ga tvojim tijelom
i pust ostavim žal?
Odem li s tobom hoće li boljeti previše
kad pjenu radosti pjenom bijesa
zamijeni podivljali val?
————————-
iz zbirke PROŽETA TOBOM