MOJE PUTOVANJE
piše: Daniel Ligeska … student iz Poljske na odsjeku slavistike Humboldt sveučilišta u Berlinu
Moje putovanje sam počeo i završio u Zagrebu. To, što sam htio prije svega vidjeti, uspjeo sam pogledati.
Sunce je sijalo a Zagrebčani su cijelo vrijeme pili kavu u centru grada …a ja među njima sam slušao kako pričaju.
Kava ima veliko značenje u životu svakog stanovnika Zagreba. Dobro, ne pije se kava samo u Zagrebu …svi Balkanci puno piju kavu, u Splitu ili u Sarajevu. Svi piju i puno pričaju. Bez toga kava nema ukusa. U Bosni i Hercegovine svi još i puno puše! Dim i kava, ili kafa je nešto obavezno …i nije važno da na autobusnom kolodvoru u Mostaru piše zabranjeno pušenje …u tom prostoru je također kafić gdje svi sjede i puše i dim se rasprostire svugdje.
Jedan dan sam proveo i na faksu na Filozofskom fakultetu. Čitao sam nešto u knjižnjici, kupio sam neke knjige tamo … Eh, knjige! Kultura u Hrvatskoj je vrlo skupa …a ja sam htio sve kupiti. Nažalost nisam imao ovu mogućnost i nisam imao veliku prtljagu. Ali teško je i odlučiti se na nešto kad se sve čini zanimljivo. I tako sam proveo pola dana gledajući knjige …
Na večer sam otišao u satiričko kazalište koje se zove Kerempuh. Ovo kazalište se nalazi u Ilici, pokraj Trga bana Jelačića. Sala je bila puna. Sa svih strana sam čuo samo „kaj”. Predstava je bila zanimljiva i za mene razumljiva. Samo nisam razumio kad su glumci počeli pjevati. Razumio sam “rijeci”, ali nisam znao ovu pjesmu i nisam znao u kojem kontekstu i zašto pjevaju baš ovu pjesmu. A svi su pjevali s glumcima.
Jedan dan sam također proveo planinareći na Sljeme. Planinu sam gledao samo iz aviona i nisam misilio da ću nekada biti tamo na vrhu. A pogled na Zagreb je od tamo divan …