piše: Igor Matijašić
Dan poslije…
Bregana “blješti suncem obasjana”, no sve je neopisivo tiho. Obično bi u ovo doba godine društvene mreže bile “zatrpane” kolonama automobila duž naših ulica, a sirene kamiona odašiljale bi zaglušujuću “skladbu” na koju smo mi starosjedioci već oguglali…
Lijepo se zato bilo danas popeti na nadvožnjak prema Otoku i promatrati kako sve ide svojim tijekom, bez zastoja i kontrola, bez gužvi i nervoze. Baš onako kako sam tu istu cestu promatrao davnih dana kao klinac…
Protekla dva dana mnogobrojni važni ljudi (i svi oni koji se tako osjećaju) pristigli su u Breganu kako bi, i simbolično i doslovno, ukinuli granice.
Granice koje se, kako to obično i biva u ljudskim “prekrajanjima svega i svačega”, svakih nekoliko desetaka godina miču pa ponovno (uspo)stavljaju. Kojekakve rampe i visoke ograde stalne su tijekom povijesti, mijenjaju se tek nazivi – monarhije, federacije, unije…
Time je Bregana opet postala “obično, malo” mjesto kakvih je na tisuće u Lijepoj nam Našoj. Značaj koji je imala unatrag nekoliko desetljeća od jučer se za neke u potpunosti izgubio i mnogi će Breganu (možda i svi oni iz prethodnog odlomka) u potpunosti zaboraviti na nekoj svojoj “karti važnosti”.
A za nas koji ostajemo živjeti ovdje bit će to i dalje najvažnije mjesto na svijetu budući da “tu doma smo taki i tu čuje se ljubljena domača reč”…
Jer – Bregana ostaje mjesto koje se voli!