A ŠTO SAD

KOLUMNA POVODOM
piše: Emil Cipar
Osulo se na nas drvlje i kamenje. Komentari na odgovore Predsjednika Josipovića: …nismo pitali ovo, nismo pitali ono…

Čudi nas kako niti jedan komentator nije prepoznao razlog postavljanja upravo ovih pitanja. Ona nisu nastala iz želje dati Predsjedniku priliku poantirati, već iz realne iseljeničke svakodnevnice. Mi smo odgovore pažljivo analizirali i u našem daljnjem radu bit će nam od velike koristi, jer možemo još argumentiranije nastupati.

Prvo pitanje riješilo je vječnu dilemu o broju hrvatskih iseljenika u Njemačkoj. Hrvatski svjetski kongres je tu brojku izdigao do 400 000, dakle ispolitizirao je stvar, što sigurno ne može koristiti nikome, osim možda prividnom podizanju značaja samom Kongresu. Predsjednik je odgovorio da je službena brojka daleko manja.

-Poznajete li socijalnu strukturu iseljenika? Ako DA, koji su vam izvori informiranja? …bilo je drugo pitanje.

Niti njega nismo postavili tek tako. Kroz ovo pitanje se vidi koliko je Republika Hrvatska zainteresirana za iseljeništvo. Svakoj dobro vođenoj državi je stalo do toga znati s čime raspolaže, ili s čim može raspolagati, na koje kontakte u kojoj zemlji može računati.

Još kod prvih ideja o osnivanju HSK ovo je bila primarna zadaća. Napraviti veliku socijalnu studiju i registar svih iseljenika, svih zanimanja, stupanj obrazovanja… Prošlo je otada dvadeset godina, a HSK se brinuo samo sam o sebi i učinjeno nije ništa. Tu i tamo neka populistička akcija. Tek sad se pojavila jedna ideja o who is who registru.

Ali to je na žalost stari marketinški trik i služi samo organizatorima registra kao mogućnost zarade. Koristi od njega imat će samo organizatori, a mi ćemo i dalje vjerovati populističkim izjavama nadobudnih predsjednika HSK.

-Najviši njemački dužnosnici su mi potvrdili kako su Hrvati jedna od možda najuspješnije integriranih iseljeničkih zajednica u Njemačkoj …kaže Predsjednik, a mi znamo da je to klasična ispraznica i da su takve odgovore dobili i  grčki i talijanski i portugalski… predsjednici. Drukčije bi izgledalo kada bi imali spomenuti registar i kad bi tu izjavu mogli i potvrditi.

Možda jesmo dobro integrirani, ali to ne znači kako ne bi moglo biti bolje. Lakše bi bilo kada bi bolje poznavali svoj položaj. Za to nam je potrebna dobra i učinkovita krovna organizacija, a nju još uvijek nemamo.

Da sve ne bi bilo dugačko kao Svi predsjednikovi odgovori neću u ovoj kolumni dalje. Reći ću samo kako smo ipak iz svega ovoga doznali jako puno.

Kao prvo doznali smo kako iseljenici baš i nisu neki ozbiljan faktor i da hrvatski vrh ne računa na njih. Predsjedniku Republike Hrvatske važniji su dobri odnosi sa Crnom Gorom, sudeći po spremnosti davanja intervjua.

A to je istina! Jer dok god se iseljenici sami ne postave na svoje noge, dok ne stvore jednu moćnu organizaciju u vlastitim redovima moći će nas gurati na rub zbivanja. Za sada takva organizacija nije ni na pomolu.

Htio bih još za kraj odgovoriti komentatorima koji nam zamjeraju nedostatak pitanja o ZAMPU i ACTI. Te dvije stvari nisu problemi koji tište iseljenike. To je tipična tema javnog života u Hrvatskoj, a nju pokriva dovoljan broj hrvatskih medija. Osim toga u uvjetima u kojima je ovaj intervju nastao sretni smo da smo dobili bilo kakve odgovore.

Ipak …to su odgovori i stavovi Predsjednika Republike Hrvatske, bez obzira koliko savjetnika je sudjelovalo u njihovu formuliranju. Ovo je prvi službeni stav o iseljeništvu jednog hrvatskog predsjednika uopće i na njega ćemo se još često pozivati.

Bilo bi nam drago kada bi HSK zauzeo svoj stav po istim pitanjima. Mogli bi ih usporediti i diskutirati o razlikama.

Prvi korak je učinjen i mi smo dali svoj doprinos. Sad je na potezu iseljeništvo …ili barem oni koji u njegovo ime javno istupaju poput Hrvatskog svjetskog kongresa.