piše: Milan Rajšić
“…I pad je let/ ljudi su dio čuda/ koja se zovu luda/ takav je svijet…”
Prošlu godinu, započeo sam letom. Prekrasan januar, kakav Portugalci i Španjolci, nisu zabilježili u povijesti meteorološkog osmatranja. 24 dana bez oblačka i bez kapi kiše.
A onda je došao pad i mjesec dana pravog pravcatog mučenja sa skočnim zglobom.
Sve nakon ozdravljenja, bio je pravi let. Sve dalje, sve više… Najprije Cipar, pa Italija smjenjuje prekrasne Balkanika slike, a onda uživam po Danakoj i Švedskoj.
Kraj ljeta i početak jeseni, vozim se biciklom, tisuće kilometara uz obalu Atlantika, u Francuskoj, da bih svoj 2022. let nastavio, ovaj put uz Atlantik, ali na Pirinejskom poluotoku. Koliko je let ugodan, najbolje svjedoči to, da u pet hodočašća proteklih deset godina, po prvi put nisam dobio žuljeve. Letim i dalje, pa prelazak u sivo-hladno-kišno doba, docekujem na jugu Jadrana. Uživanju nema kraja.
Godina prepuna dvojki i jedne nule, završava još jednim letom. Baltičke zemlje, kao šlag na tortu jedne uspješne i ugodne godine.
Kraj se iz leta pretvorio u pad. Točnije, cijene i inflacija su ovdje toliko odletjele, da izazivaju bol. Bol u novčniku boli, ali još je neugodniji i bolniji stvarni pad na baltičkom ledu. Kratka posjeta bolnici, par končića u koži, nemogućnost spavanja od bola u ramenu, koji će vjerojatno potrajati još mjesecima 2023., nemam vremena za ortopede i ostale lijecnike. Važno je da ruka i rame nisu slomljeni, a još je važnije da mogu i naprtnjaču nositi.
Posljednjeg dana prošle godine gospodnje, provodimo (Anita i Marija mi prave društvo, pomalo ljute i živciraju, a pomalo me uveseljavaju), šetajuci obalom Baltičkog mora, ili kako ga neki zovu – Sjevernog. Koliko je na sjeveru daleko i nije baš hladno. Brojni su kupači, još brojniji šetači. A mi smo osim šetača, postali i skupljači. Skupljamo jantar, amber, cilibar, bernštajn… Skupljamo drago kamenje nastalo prije milione godina iz smole borova, okamenjene i stvrdnute radom prirode i njenih Sila. Ulov je skroman, tek dvadesetak sitnih komadića, čija je težina blizu jednoga grama, a vrijednost, tek par eura. Ništa nas to ne smeta, veseli smo, nasmijani, optimisticki raspoloženi i uvjereni, da ćemo i mi dobiti šesticu na lotu… A što ako ne? Nema problema, trgovine su brojne, ponuda vrhunska, cijene ugodne… al’ možda naletimo na onaj kilogramaki komad, okamenjenih suza, morske djeve iz Sjevernog mora…
Bilo lovine ili ne bilo, nas ne smeta. Mi smo već dobili na poklon, prve dane nove godine. Malo su mokri i ledeni, pa sljedeceg dana, sunčani i topli…
Sve je u mom životu, ponovo, kao i proteklih sedam desetljeća, i pad i let.
Ako smo svi u padu
onda smo svi u letu
takav je svijet
takav je svijet.
Čovjeku nije dosta
što može preko mosta
hoće sve, takav je svijet
čudan svijet.
/Indeksi/
I pad je let…