PISMO IZ AMSTERDAMA

NOVA SURADNJA

vZovem se Branislav Mikulić.  Rođen sam 1951. godine u Sarajevu.  Ipak, radije kažem da se to desilo u Irskoj, u Dublinu, i još pola vijeka kasnije – 8. juna 2005. kada sam se iznova rodio, duhovno oživio.

Na taj dan sam ugledao svjetlo rabija iz Nazareta,  tada sam otpočeo slijediti nauk njegov da je darivati ljubav i težiti harmoniji s drugim bićima i svime sto postoji jedini put nam u dobro i beskonačnost.

 Odrastao sam uz oca, majku i sestru u tipičnoj radničkoj obitelji toga vremena. Otac Anto, vrstan majstor-krojač, predratni ljevičar, sarajevski ilegalac i partizan, bio mi je uzorom, baš kao i mati Jelena, vrijedna radnica i višestruki udarnik u konfekcijskim radionama ‘Alije Hodžića’ i ‘22. Decembra’.

Povremenu oskudicu, koja je pratila većinu gradskih obitelji na prelasku iz pedesetih u šezdesete, nadomještale su porodična harmonija i toplina doma, čemu je mati davala poseban pečat.

 Odmalena sam pokazivao radoznalost za svijet oko mene, imao želju za učenjem i spoznajom. Tako je bilo tokom prvoškolskih dana, potom u gimnaziji, pa i kasnije. Sa 18 godina sam upisao studij ekonomije u Sarajevu, s dvadeset i političke nauke. Nakon diplomiranja, pošao sam na magistarski kurs u Beograd, potom doktorirao i specijalizirao u Sarajevu i Haagu. Iako po vokaciji ekonomista, uvijek sam se rado okretao temama koje su bile blizu srca moga –petnaest godina sam, radeći na Ekonomskom institutu u Sarajevu, izučavao fenomen masovnih migracija jugoslavenskih radnika u inostranstvo, s fokusom na njegovu socijalnu i ljudsku dimenziju. Na desetine je mojih članaka, naučnih studija, monografija i analiza na tu temu.

 U jesen 1989. i sam postajem migrantom. Polazim u Holandiju na postdoktorske studije gdje, stjecajem okolnosti, ostajem raditi sve do 2005. godine. Ekonomska i socijalna nejednakost su teme koje zaokupljaju moju pažnju – u centru mog istraživačkog interesa su opet ranjive kategorije stanovništva: siromašni, socijalno ugroženi, beskućnici, bolesni, oni bez šansi i nade.

 Nakon godina plodonosnog djelovanja u Centru sa socijalne analize Statističkog ureda Holandije, prelazim u Dublin da radim za Evropsku Komisiju. Moj istraživački interes je i tu zaokupljen društvenim temama. S timom saradnika vodim komparativne analize o razlikama u kvalitetu života, socijalnoj inkluziji, nejednakosti i siromaštvu u Evropskoj Uniji. Tu, u Irskoj, ostajem do pred kraj 2012., kada napuštam karijeru naučnika i istraživača i posvećujem se pisanju i pripovijedanju.

 Uglavom se izražavam u formi kratke priče. No, ne uvijek. U proljeće 2016. sam završio moj roman-prvijenac ‘Srcem do beskraja’ koji je već doživio par objavljivanja  u Bosni i Hercegovini, Zagrebačka kuća Synopsis će knjigu objaviti na jesen. U pripremi je izdanje na engleskom jeziku. Nedavno  je roman nagrađen na književnom konkursu ‘Fra. Martin Nedić’.

 Od 2013. živim, pišem  i djelujem u Amsterdamu. Saradnik sam brojnih časopisa, revija  i portala, aktivan u nekoliko redakcija i uredničkih odbora. Član sam  Društva pisaca Bosne i Hercegovine.


Hrvatski glas Berlin želi dobrodošlicu Branislavu Mikuliću i raduje se novim pismima i pričama iz Amsterdama. (Urednica)


 

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
2 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Marija Juračić
6 years ago

Sjećam se da bi jedan član obitelji odlazio raditi u Njemačku. Zvali smo ih Gastarbeiterima. No ti su ljudi gradili kuće u Hrvatskoj i obitelj nije selila. Zarađeno su trošili u Hrvatskoj. Sada masovno iseljavaju mladi koji se više nikada neće vratiti jer ili idu s porodicama, ili ih negdje drugdje osnivaju.
Lijep pozdrav!

– Dvostruko nalijepljen tekst ne smeta! Važno je samo da da je jasno i lijepo napisan!