piše: Marija Juračić
U moju se kuću opet uselila politika. Nemam ništa protiv nje. Ništa efikasno. Tako je šporka da ju ni jednim sredstvom ne mogu odstraniti.
Ovog se puta u prepirku između mene i zeta uključila i kći. Ne zauzima stranu, nego otvara treći front. Gotovo zlurado nas podsjeća da je sve što se na globalnom planu dešava, ona predvidjela. A nije ni baba Vanga, ni politički komentator. Samo je pametna. Zna se, na majku!
„Jesam li vam rekla, što će se dogoditi kada krenu tenkovi u spašavanje demokracije na onim prostorima, gdje se ipak sasvim dobro živjelo? Diktaturi usprkos. Zar vam nisam rekla, o čemu se tu zapravo radi i kako onaj kojemu više od pola stanovništva živi u ropstvu, dirigira i određuje, tko treba sljedeći pasti? U njegovoj zemlji to nije diktatura, nego način života. Sada je socijaldemokracija mrtva, a to je i bio cilj velikih igrača.“
Otpija važno gutljaj običnog, seljačkog vina pa nastavlja: „Zato obožavam onog Francuza koji im je postao predsjednik, jer ima mnogo stariju suprugu, a nije ko ovi naši; samo mladost, mladost pa… ćorak.“
Ne povezujem dobro što je htjela reći ovom zadnjom primjedbom. Možda samo osjeća pritisak srednjih godina, a kako zet mudro šuti i kima glavom, prebacujem lopticu na domaći teren. Tu sam doma.
„Ta globalna politika utječe na ovu našu, onoliko koliko joj dozvolimo. Ali što očekivati od ovih naših manekena i likova iz bajke?“ Sada oni mene gledaju začuđeno pa otvaram igru pogađanja:
„Ja ću reći ime lika iz bajke, crtića, virtuale… a vi pogodite o kome se tu radi.“
Barbiku i Kena su pogodili iz prve. Tako su lijepi i suvišni i najučinkovitiji kada ništa ne rade, da nije bilo teško pogoditi. S Pinokiom nije bilo nikakvih problema. Tako dobro laže da i sam sebi vjeruje. I Kalimera su odmah pogodili. Spužvu Boba, nije bilo teško identificirati, jer mu je nadimak već osvojio medije. S Gargamelom je išlo nešto teže… Možda ih je zamjena spola zbunila, ali to u politici nije ništa posebno.
No, neću vam sve otkriti. Hajde, povežite nešto i sami!