(kad prođe jedna godina)
Jelena Stanojčić
Ova prolaznost
Zapisana je u našim rukama
Koje sve umornije grle,
U našim očima
U kojima se muti obzor,
Na našem licu
Koje počinje sličiti isušenoj smokvi,
Na našem tijelu
Koje se opire našim htijenjima,
Na našoj kosi
Koju bojimo da ne posivi,
Na našim ispupčenostima
Koje privlači sila zemljine teže,
Na našim trepavicama
Koje je prorijedilo vrijeme,
Na našim koracima
Koji posustaju prepolovljeni.
Prolaznost se ispisuje
U svakom trenutku
Koji se nikada više
Neće vratiti.
Jučer je ostalo zapisano u nama
Jučer je ostalo zapisano u cijeloj jednoj godini
Koja je prošla i neće se ponoviti
Slavimo novu i nadamo se da bit će bolja
Od one koja je otišla s prolaznošću
Ispisujući povijest.
A sve to se skupi u samo jednu jedinu riječ: ŽIVOT
O kojem na kraju govore drugi
Jer naša usta zanijeme
Prolaznost ih zapečati.
——————————————————–
Iz zbirke „Kad oluje utihnu“