prilog: Dražen Radman
Evo nekoliko citata Georgea Orwella (1903. – 1950.) koji je napisao “Životinjsku farmu” i “1984”. Umro je na današnji dan prije 73 godine.
1. “Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.”
2. “U vremenima laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.”
3.”Moć kvari, a apsolutna moć apsolutno kvari.”
4. “Ako vođa kaže da se takav događaj nije dogodio, to se nije dogodilo. Ako kaže da dva i dva su pet, onda dva i dva su pet. Ova perspektiva brine me mnogo više od bombi.”
Ipak, posebno izdvajam jednu njegovu misao:
“Moć se sastoji u tome da se ljudski duh razbije na komade, a potom sastavi u željeni oblik.”
Razmišljam kako se to ljudski duh razbija u komade. Pa mi dolaze neki odgovori: zbunjenošću, strahovima, raspršenom pažnjom, kontrolom ‘megafona’, vjerovanjem jednom ljudskom autoritetu, površnom religioznošću, nevjerovanjem Bogu, itd.
A ‘razbijanje ljudskog duha na komade’, kaže Orwell, vodi u ‘sastavljanje već razbijenog duha u željeni oblik’. U ‘željeni oblik’? Čiji ‘željeni oblik’?
Ako je tomu tako, onda netko tko ima takvu ‘plemenitu’ nakanu, obično ima i prilično velike mogućnosti za ostvarenje ‘željenog oblika’.
Taj netko onda ima i prilično nezgodne namjere, makar se on i njegovi glasnogovornici po cijeloj ‘farmi’ zdušno i uporno trudili svim stanovnicima objasniti kako sve što se radi, radi se za njihovo dobro.
Kad bi ljudi, koji su već zahvaćeni procesom ‘razbijanja (njihovog) duha’, uvidjeli da je scenarij na ‘farmi’ stvarnost koja se u svim vremenima nastoji primjeniti, onda bi počeli razmišljati, ‘spajati kockice’, zaključivati ispravnije…
Učinili bi iskorak…
Da, tražili bi razgovor s ljudima za koje znaju da bi im mogli pomoći. U nekom trenutku bi tražili i pomoć onoga tko ima veću moć od običnog ‘vlasnika farme’.
Tražili bi pomoć i riječ onoga tko daje ispravnu sliku o svemu, a usput umiruje i oslobađa. Otprilike tako.
A tko traži, nalazi. Nalazi ‘željeni oblik’ koji nije plod razbijenog ljudskog duha, nego je plod obnovljenog, od Boga danog duha.
To je, da pojasnim, ono stanje kada čovjek zna da napokon u sebi ‘ima oblik’ za kojim je oduvijek čeznuo.