Zvjezdana Čagalj
Jesi li primijetio kako se ljudi pogube
U tijesnom dvorištu stambenog bloka,
Na malenom platou gdje se poljube,
U zgužvanom kraju ljubavnog oka?
.
Je li te gušio miris posteljine,
Isti ko onaj kojim si disao,
I ona tinta na rubu tmine
Kojom si mene po sebi pisao?
Jesi li vidio pupoljak maka,
Naglo je otvorio posljednji cvat
I čuo opet štropot vlaka
Kojim si mjerio naš tihi sat?
Odoše vjetrovi za planinski luk,
U svakom otpuhu ugašen huk
Raspleta.