Zvjezdana Čagalj
Jutros sam ti na rubu planine,
Letjeti volim, a i skok mi mio,
Stojeći u mjestu na humusu gorčine
Što se iz dubine u visove slio.
.
Oštro je i boli, nazubljeno reže,
Negdje moram, ako gorko neću
Biti zavezana onim što me s podom veže,
A tamo je beskraj kojim hrabri kreću.
Jutros sam ti sva od čvrstih krila,
U meni je more duboko i tajno,
Jedino bih, možda, s tobom gnijezdo svila
Kad lutanjem nađem utočište sjajno.
Do tad, evo, neodlučno ljuljam korijen svoj
I brišem sa čela strahom načet znoj.