piše: Marija Juračić
Korupcija je jedno od najvećih društvenih zala. Ugrožava društveni poredak, unosi nepravdu u društveni sustav i izaziva nepovjerenje građana u pravne norme.
Razne afere iz političkog života pokazuju da je Hrvatska duboko koruptivna država. Vidi se to po broju podignutih prijava zbog korupcijskih kaznenih djela. Velik broj prijava sud je odbacio, što može govoriti i o potkupljivosti sudstva.
Dio uzroka za korupciju leži u hrvatskom mentalitetu. Ljudi se osjećaju bolje ako daju. Sjetimo se pjesme Ivana Slamniga „Barbara“ u kojoj pjesnik pjeva: Koliko puta rekoh na siki/ kupit ću sviću svetome Niki/ ako se spasimo Barbara i ja/ e tutti quanti in compagnia.“ Pa ako se može potkupiti svetac, što se ne bi mogao običan čovjek?
Naša europska, pitoma korupcija obično se svodi na potkupljivanje jedne ključne osobe, one koja ima volju i mogućnost prekršiti sve moralne norme i prihvatiti mito. No, u nekim izvaneuropskim zemljama vlada drugačiji vid korupcije. Možemo ga nazvati kanalna korupcija ili korupcija kolektiviteta.
Zamislimo da ste u nekoj takvoj zemlji dospjeli u zatvor. Polako shvaćate da ćete u njemu ostati do smrti, ako nekoga ne potplatite. Potplatite suca da vam dozvoli obranu sa slobode. Morate napustiti zemlju, a niste svjesni da ste platili samo prvome u kanalu korupcije. Niste namirili nikoga drugoga u tom kanalu, a na izlazu iz zemlje ništa niste dali cariniku, vlasniku prijevozničke firme, jer su svi oni dio kanala i imaju pravo na naknadu.
I opet ste na početku balade. U zatvoru. I ostat ćete u njemu dokle god svatko iz korupcijskog kanala ne dobije svoj dio kolača.