Anđelka Korčulanić
Koliko god tih korak ti bio
u san livada nećeš ući.
S korijenom u zemlji cvijeće spava
pod ključem nevinosti.
.
U mislima na buduću djecu
lišće drveća od svojatanja drhti.
Ni u zagrljaju s njim svojim ga ne zovi.
Ti si prolaznik, gljiva, hrana šume.
Ime na vodi zapisati se ne da.
Djevičanski izvor u srcu doline
vlasnički list neće ti predati
u okaljane, gramzive ruke.
Kamenčić si bačen u bezdan.
Rijeku vjenčanu s morem
svojom ne zovi, mogla bi podivljati.
Brzaci ti riječi ne bi oprostili.
Ti si naplavina, moru igračka.
S lakoćom će izbrisati stope
što te dovedoše k njemu
usudiš li se nazvati ga svojim.
Preveliko da ti u džep stane,
neće ti se odazvati.
Jezikom smrtnika ne govore
ni šume ni more.
——————————-
Iz zbirke VRIJEME NE ZNA ZA MILOSRĐE