Preminula je Dubravka Ugrešić, književnica, esejistica i prevoditeljica.
foto: wikipedia
Dubravka Ugrešić je preminula jučer, 17.03.2023. godine, deset dana prije njenog 74. rođendana.
Rođena je u Kutini 27. ožujka 1949. godine. Završila je studij ruskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Najprije je pisala dječju književnost – Mali plamen te Filip i sreća – a potom objavljuje zbirku kratkih priča Poza za Prozu (1978.), čime se trajno opredjeljuje za odraslo čitateljstvo, uz iznimku dječje knjige Kućni duhovi iz 1988. godine.
Ugrešić je u Hrvatskoj najpoznatija po kratkom romanu Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma i savjete. Štefica Cvek u raljama života jest, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena i na film (U raljama života Rajka Grlića).
Dubravka Ugrešić je po završetku studija ruskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nastavila raditi u sveučilišnom Zavodu za znanost o književnosti sve do početka devedesetih kada 1993. godine napušta Hrvatsku i pronalazi trajno prebivalište u Amsterdamu. Povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima te piše za europske novine i časopise.
Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve europske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama.
Njena djela su: Mali plamen (knjiga za djecu, 1971.), Filip i Srećica (knjiga za djecu, 1976.), Poza za prozu (1978.), Nova ruska proza (studija, 1980.), Štefica Cvek u raljama života (1981.), Život je bajka (1983.), Forsiranje romana-reke (1988.), Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988.), Pljuska u ruci (antologija alternativne ruske proze, 1989.), Američki fikcionar (zbirka eseja, 1993.), Kultura laži (1996.), Muzej bezuvjetne predaje (1998.), Zabranjeno čitanje (2001.), Ministarstvo boli (2004.), Nikog nema doma (2005.), Baba Jaga je snijela jaje (2008.), Napad na minibar (2010.)[1], Europa u sepiji (2013.), Lisica (2017.), Doba kože (2019.), Tu nema ničega! (2020.), Crvena škola (2021.).
-Umrla je Dubravka Ugrešić. Bila je moja generacija. Čitala sam njezinu knjigu za djecu “Mali plamen” mojoj kćeri davno, davno, zatim smo se zajedno smijale Štefici Cvek u Raljama života (i gledale izvrstan film Rajka Grlića snimljen po njenom romanu). Zatim je došao rat i naša se lakoća bivanja promijenila zauvijek. Dijelile smo sudbinu progonjenih “vještica”, otišle smo svaka u svoju vanjsku ili unutrašnju emigraciju, kao i druge naše kolegice. Biti spisateljica, k tome glasno izražavati svoje mišljenje, nije ovdje ni danas neka sreća. Nismo bile prijateljice ali smo se sretale na književnim zbivanjima. Ja sam i dalje čitala njene knjige, uvijek sa zanimanjem iščekujući nove Babe Jage. Svijet je prepoznao njezine spisateljske i intelektualne vrijednosti zato jer je zaista bila odlična i važna. Pogotovo je bila važna za ovu malu književnost na ovom malom jeziku u ovoj maloj zemljici gdje se rodila slučajno, poput svih nas. Svijet ju je volio, a hrvatska javnost – kako kada. Ipak, imala je svoju veliku i vjernu publiku. Možda će nam tek njezin odlazak osvijestiti koliku je prazninu ostavila iza sebe, napisala je o odlasku Dubravke Ugrešić, književnica Slavenka Drakulić.