“Pogledaj dom svoj anđele
I skini paučinu s očiju…”
piše: Milan Rajšić
Svi putevi vode u Rim!
Puno puteva vodi prema Beču, Veneciji, Parizu, Budimpešti… Rijetki putevi vode do Madrida ili Lisabona, Beograda, Sofije, Istanbula…
Ni jedan jedini moderni brzi put ne vodi u pravcu Bukurešta, a o Kišinevu i ne sanjaj.
Svi putevi danas vode u Brisel!
Tma i tušta neprebolna.
Rumunija i Moldavija su europska Tera incognita.
Istok našega nesretnog i nespretnog kontinenta je prava pravcata Tabula rasa.
Turističke organizacije, organiziraju tek svako tisućito turističko putovanje u pravcu Karpata, Walahije, Besarabije, delte Dunava, Crnoga mora…
Sjajni kićeni Briselu, i to ti je Europa danas!!!
Il’ ti je samo važno da se lošim i mukotrpnim putevima može stići u sanjani europski Eldorado, a onda…
Najčešće nikada više natrag na Balkan, u Bukovinu, Murmares, Transilvaniju, Banat…
Nekada se na Rumunjskim paralelama i meridijanima, majčica Europa branila u krvi, boreći se protiv Avara, Huna, Turaka, Rusa, a danas se brani znojem, tugom, žudnjom, razbijenim obiteljima, napuštenom zemljom, praznim selima…
Avet propasti izazvane bolesnim kapitalističkim motom: “Više, više, više.”, kruži Europom.
Važno da se proizvodi više, da se zaradi više, da se pune skoro ispražnjene mirovinske i zdravstvene kase, da se ima učitelja, inžinjera, liječnika…
Europa voli blagostanje, novac, napredak, ali joj se besramno “Hebe” za Rumunije, Bugarske, Srbije, Bosne i Hrvatske.
Briga bogate europske rođake, za siromašnu “braću i sestre”. Važno da u prtljagu donesu poklone.
Važna je vlastita stražnjica, a fraza “europska unija”, sve brže i brže, postaje mrtvački sanduk državama koje su istočno od “Raja”.
“Istočno-europske države, bivše komunističke zemlje, ujedinite se i urazumite se!”.
Europa Vas ne voli.
Europa Vas samo treba.
Za svakoga čovjeka s Vasih prostora, koji ode u Raj, tražite kilometar ceste ili pruge, a za svakih 100 liječnika ili inžinjera, zahtijevajte srednje veliku tvornicu.
Budite skromni, tražite nemoguće!!!
Rajska Europa je bez Vas slabija i siromašnija nego ikada prije u povijesti.
Budite razumni, tražite nemoguće.
Europski Raj napuštamo vlakom, što i nije veliki problem. U pravcu Budimpešte, iz Slovenije vozi pet-šest vlakova dnevno. Iz Hrvatske samo jedan jedini, jednako kao i prema Sloveniji. Za Bosnu, Srbiju, Bugarsku, Grčku i dalje prema Istanbulu, iz Zagreba ne vozi više niti jedan jedini vlak.
Može li išta dobro biti na tome Orijentu, do kojega je nekada vozio i glasoviti Orient Expres?
U Budimpešti još uvijek je svijet u redu i voze vlakovi u svim pravcima nekadašnjeg “hrvatsko-ugarskog carstva”, kako mi prodajemo povijesnu maglu i povijesnu glib u kojemu smo se stoljećima mučno kretali: Prag, Beč, Bratislava, Košice, Bukurešt, Beograd, Košice, pa čak i do Lavova i Kieva.
Jeste da nisu TGV, ICE i druga ugodna čuda tehnike, ali povezuje ljude, donosi nove ideje, transportira robe. Ponekad juri, ponekad puzi, često satima stoji, trese se, drma se, ali stiže u sve “europske pripizdine”.
U jednu od njih stižemo rano, rano ujutro. Sibiu nas dočekuje u mraku, radnička klasa ispija konjake iz velikih čaša i prerezuje pivom iz boca, istovremeno sanjajuci da odlazi u Raj.
Snijeg provejava, ledeni vjetar puše s Karpata, tijelo lagano drhturi.
Automati za kavu primaju samo novčanice od 1 i 5 lei, a nama je automat izbacio stotke. Može se i bez kave.
Hotelska recepcija je otvorena, u sobe se može u 12 sati.
Može se i bez sobe, važno je da možemo ostaviti prtljagu.
S promrzlim prodavačicama i brdima mladoga luka, rotkvica, špinata i mlade salate, čekamo Godota, koji zasigurno dolazi već u osam sati, kada se otvaraju brojni restorani i rijetki kafići, uređeni i opremljeni kao u cijeloj Europi. Ponekad i bolje.
Tujka, rumunska rakija i nacionalno jelo Csorba de Burta (juha od tripica, kutle, fileka škembica…), grije dušu i tijelo.
Zemaljski dani ponovo teku.
Što se ima za vidjeti, a ima se, u gradovima Transilvanije, neću Vam otkriti.
Prvom prilikom, kada imate sedam slobodnih dana, pakirajte naprtnjaču i pravac nepoznata, posebna, ugodna, izazovna, manje nego Hrvatska siromašna, Rumunija.
Sretan put.
Da Vam bude lakše, reći ću samo da smo poslije Sibiu (Hermanstadt), lutali po Sighisoara i Brasovu (Kronstadt). Višestoljetni život pedantnih i vrijednih Nijemaca pomiješan s rumunjskom dušom, stvorio je prave bisere, koji se moraju objesiti oko vrata kao bogata turistička ogrlica.
*NPM – novi p(ametni) p(roleterski) manifest