Priča za velike i male
piše: Sanja Rotim
Bilo jednom jedno kraljevstvo nadaleko poznato po svom prvoklasnom mesu. Kralj je bio mnogo ponosan zbog toga.
U tom kraljevstvu svi su posjedovali stoku. Njezin uzgoj i prodaja mesa su bili glavni izvor prihoda.
Često je kralj davao preporuke podanicima o važnosti stočje prehrane i pozivao ih da pažljivo odaberu mjesta gdje će voditi stoku svakodnevno na pašu.
Jednog vrućeg ljetnog dana Zdenko je kao i obično odveo kravu na obližnji pašnjak gdje je rasla gusta trava. Da bi obrisao znoj sa čela skinuo je šešir i spustio ga mahinalno na glavu svoje krave. Kako je taj dan na umu imao mnogo stvari koje je trebao još uraditi zaboravio je skroz na svoj šešir koji je još uvijek stajao na kravljoj glavi. Vraćajući se kući sa kravom sreo je jednog sumještanina koji je upravo vodio svoju kravu na pašu.
“Dobar dan, Zdenko. Oprosti ako sam radoznao, ali što to tvoja krava nosi šešir?” upitao ga je začuđeno.
Tek tada se Zdenko sjetio svog šešira.
“To je kraljeva naredba. Zar nisi čuo?”, rekao mu je Zdenko koji je oduvijek bio šaljivdžija.
“Pa ja o tome ništa ne znam”, odgovorio mu je iznenađeni sumještanin.
“Eto, sada znaš”, nastavio se Zdenko šaliti.
“Hvala ti što si me obavijestio”, dodao je ovaj gospodin.
“Izgleda da mi je povjerovao”, mislio je Zdenko s osmijehom na licu.
Tako je i sumještanin skinuo svoj šešir i stavio ga na glavu svoje krave.
“Kad je već to naredio kralj…”, mislio je.
Sada je ovaj čovjek sreo drugoga koji je vodio svoju kravu na pašu. Vidjevši kravu sa šeširom postavio mu je isto pitanje kao i on Zdenku.
“Zar nisi čuo? Kralj je naredio da se kravama stave šeširi radi nesnosnih vrućina.”
I ovaj čovjek je bio iznenađen jer nije čuo ništa o kraljevoj naredbi. Naravno da je i on odmah skinuo šešir i stavio ga na glavu svoje krave. Nije prošao ni cijeli dan a već je cijelo kraljevstvo pričalo o kraljevoj naredbi i svi su je htjeli poštovati. Netko je imao sreću da je već posjedovao šešir dok ga je netko drugi morao kupiti. Oni koji ga nisu imali potrčali su do šeširdžije koji je bio presretan što mu je odjedanput tako dobro krenuo posao. Čak je stavio natpis na svoju radnju:
“Šeširi za vaše krave- kraljeva naredba”.
Možete samo zamisliti koliko je šeširdžija počeo zarađivati u tom periodu. Više su skoro sve krave tog kraljevstva imale šešir a on je bio jedini šeširdžija.
Vijest o kraljevoj naredbi je stigla i do kraljevske palače.
“Ja sam izdao tu naredbu?” upitao je začuđeni kralj svoje sluge.
“Da, Vaše Veličanstvo. Znaju to svi”, odgovorili su mu oni ubijeđeni.
“Želim da znam tko je raširio tu vijest”, rekao im je kralj ljutito.
“Ne zna se kome ste Vi to prvo rekli, Vaše Veličanstvo”, rekao mu je jedan sluga.
“Nisam ja dao nikakvu glupu naredbu da se stave šeširi kravama”, vikao je kralj. “Je li vam to više jasno?”
Ali oni mu nisu vjerovali jer je cijelo kraljevstvo tvrdilo suprotno.
“Bit će da je šeširdžija to izmislio, tko drugi bi imao od toga koristi?”, zaključio je kralj.
Tako je kralj dao naredbu da se šeširdžija stavi u zatvor.
“Nisam to ja izmislio, vjerujte mi. Bila je to kraljeva naredba, svi to znaju”, šeširdžija je govorio na sudu plačući.
Šeširdžiju su osudili na doživotnu robiju zbog prijevare naroda. On je pokušavao dokazati svoju nevinost ali mu nisu vjerovali. Nikada se nije spomenulo ime gospodina Zdenka koji je i sam više mislio da je to bila kraljeva naredba.
Nakon ovog događaja krave su se počele buniti kako im nisu bili potrebni šeširi i skakutajući su ih bacale sa glave. Kralj je srećom promijenio ideju o šeširdžiji i naredio da ga puste iz zatvora.
Prije nego što počnete širiti neke vijesti potrebno je prethodno provjeriti jesu li one vjerodostojne jer nekada mogu dovesti do teških posljedica.
Zna nešto o tome šeširdžija!