5. Međunarodni znanstveni simpozij o Matiji Vlačiću Iliriku u Labinu, 1. dio
prilog: Aleksandra Brnetić
foto: Wolfgang Haenle i Enciklopedia.hr
Uz Dubrovčanina Ruđera Josipa Boškovića, znanstvenika i filozofa, Cresanina Franu Petrića, filozofa i polihistora, u najveće povijesne osobe u hrvatskom narodu spada i protestantski teolog, crkveni povjesničar, filozof i filolog Matija Vlačić Ilirik, rodom iz Labina.
Grad Labin i Institut za filozofiju iz Zagreba nedavno je je u Polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin organizirao dvodnevni međunarodni znanstveni skup posvećen ovom Labinjaninu, koji je veći dio svog života proživio u Njemačkoj i koji je između ostaloga dokazivao kako nauk Martina Luthera, osnivača protestantizma, nije nov, nego se borba protiv zloporabe crkvenog nauka javlja još od ranokršćanskog doba.
Prvobitno je ovaj peti skup trebao biti održan 2020., u godini obilježavanja 500. obljetnice rođenja Matije Vlačića Ilirika, ali je otkazan zbog uvođenja posvemašnjih i posvudašnjih mjera socijalne i zdravstvene karantene.
Na skupu je sudjelovalo dvanaest znanstvenika, od toga osam iz Hrvatske (Luka Boršić, Maja Ćutić-Gorup, Luka Ilić, Alojzije Jembrih, Ljudevit Maračić, Marina Schumann, Ivana Skuhala Karasman i Tullio Vorano), dvojica iz Njemačke – Armin Wenz i Gunther Wenz, Zóltan Rokay iz Mađarske te iz Slovačke Viliam Čičaj. Predavanja su održana u četiri sekcije – 1.) Poslovni i privatni odnosi; 2.) Katalog i proturimski spisi; 3.) Teologija i sporovi; 4.) Recepcija.
Skup je otvoren 13. travnja, u ranim poslijepodnevnim satima tog prohladnog i pomalo kišovitog četvrtka. Nakon pozdravnih riječi organizatora, gradonačelnika Labina Valtera Glavičića i dr. sc. Luke Boršića, ravnatelja Instituta za filozofiju, nastupili su Daniel Mohorović, književnik, nastavnik i političar, rodom iz Vineža, naselja u sastavu Labina, i Jutta Weber-Bock, njemačka književnica koja se specijalizirala za pisanje povijesnih romana pa tako već neko vrijeme radi na romanu o Vlačiću kojem je radni naslov Božja savjest.
U današnjem izdanju Hrvatskog glasa Berlin prenosimo Mohorovićeve stihove upućene Vlačiću:
LETERA FLACIUSU
Oče moj koji si Tamo, Daleko, s anđelima, serafinima i kerubinima u nebesima, jesi li možda vidio Flaciusa?
Javljam Ti se iz njegova rodnog, zemaljskog grada, gdje je prvi put upoznao Tebe i Sina Tvojega jedinoga, najpoznatijeg svjetskog tesara, i Sinovljevu zemaljsku domovinu, njene tovare, štale i masline…
Ima već petsto ljeta da si ga na Zemlju s posebnim zadatkom poslao, pedeset i pet manje da si ga natrag dozvao, u nebesku domovinu, u koju je jedino vjerovao.
Je li Flacius i u nebeskoj domovini migrant, prognanik, tjeraju li ga i Tamo iz mjesta u mjesto, iz progonstva u progonstvo, iz egzila u egzil, stalno, kao i ovdje (kao i milijune ovdje), od Mletaka preko Helvetie u Reich, od Labina do Frankfurta? Otvaraju li mu se i tamo vrata samo da bi se zatvorila? Živi li i u najslađoj domovini s otvorenim kovčezima, uvijek spreman da ih zatvori?
Od čega Flacius živi? Prodaje li i Ondje knjige po sajmištima? Je li katedru zamijenio štandom?
Jesi li možda upoznao njegove žene, Elizabethu, i Magdalenu, bilo koje od osamnaestero djece? (Daniela?) Brine li se Flacius više za obitelj ili za ideje?
Je li konačno upoznao vlastitu majku?
Polemizira li i s Vama? Na kojem jeziku? Grčkom ili hebrejskom? Germanskom? Latinskom? Univerzalnom ili po nase?
Oče naš, jesi li Flaciusu otkrio ključ živog pisma, pravog svijeta?
Je li ”prvi od vaših” ili ”ilirska zmija”? Vjeruješ li u njega kao što je on vjerovao u Tebe više nego u čovjeka?
Nadam se da ćeš ovo moje pismo shvatiti prema Flaciusovim hermeneutičkim uputama, prvotno moju intenciju potom kontekst.
Nemoj mi zamjeriti na ovih nekoliko riječi, koje su s nama od Početka, bit će do Kraja, a meni ih se javilo nekoliko, koje Ti šaljem, s njima Ti se smiješim i srdačno Te pozdravljam.
I da, pozdravi mi Flaciusa, ako ga sretneš.
Daniel Mohorović
Labin, Istria, i mea dulcissima patria
- studenoga 2020.