BILA JE TO PREMIJERA DORINE SONATE

prilog: Sonja Breljak

Berlin/ Oni koji su nakon najava iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu i naših objava o tom kulturnom događaju, odlučili večer netom prošlog ponedjeljka provesti uz glazbu, te se zaputiti ka našem diplomatskom predstavništvu u Berlinu u “ulici javora”  (Ahornstr.), nisu pogriješili. Upravo suprotno, darovani su prelijepim glazbenim doživljajem, prvorazrednim kulturnim i društvenim događajem, za koji se sigurno bilo gdje, traži karta više.

Naime, publika je svjedočila a dugim pljeskom i više puta tijekom večeri, potvrdila uspješnost Susreta čela i piana, kako je i glasila najava glazbenog događaja (“Cello meets Piano”), odnosno glazbeno umijeće i doživljaj koji su prenijeli čelistica Kajana Pačko i pijanist Daniel Detoni.

No, prije nego li su glazbenici izašli pred lijep broj zainteresiranih, i njemačko-hrvatsku publiku i glazbene goste pozdravio je  Gordan Bakota, veleposlanik Republike Hrvatske u Njemačkoj. U svom kratkom govoru je i  ovaj glazbeni događaj smjestio u niz onih koji su dio  šireg kulturnog programa kojim se obilježava deseta obljetnica ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Najavio je i jesenji koncert Zagrebačkih solista kao dio programa pripremljenog u okviru djelovanja Hrvatske u organizaciji (IKRA) koja radi na njegovanju kulture sjećanja na holokaust i borbi protiv antisemitizma, čemu će biti posvećene buduće kulturne priredbe što ih planira Veleposlanstvo RH u Berlinu. Posebno je naglasio i radost, u programu večeri, glazbenom repertoaru Kajane Pačko i Daniela Detonia imati i čuti skladbe naše Dore Pejačević.

“Živjela je u Leipzigu, radila u Münchenu. U 2023. je stota godina od njene smrti, zato se radujem izvedbi i njenih djela”, rekao je veleposlanik, te najavio poznatu hrvatsku čelisticu Kajanu Pačko koja živi u Leipzigu i pijanista Daniela Detonia, profesora na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.

Na repertoaru večeri bila su djela Ludwiga van Beethovena (Sonata Nr. 1 za čelo i klavir), Johannesa Brahmsa (Šest skladbi) i Dore Pejačević (Sonata u E-molu za čelo i klavir).

U kratkom predahu između dvije izvedbe, razgovor s Kajanom Pačko vodio je Domagoj Marić, savjetnik u Veleposlanstvu RH. Razgovaralo se na njemačkom jeziku. Bilo je riječi o liku i djelu Dore Pejačević, čija je Sonata u E-molu za čelo i klavir na repertoaru večeri. Lijepo je to Domagoj Marić prezentirao. Publika je saznala i ponešto novo o Dori Pejačević. Govorio je o našoj slavnoj skladateljici koja je prerano umrla u trideset i sedmoj godini, pet mjeseci nakon što je dobila dijete.

Pet mjeseci prije smrti osjetila je svoj dolazeći kraj i napisala oproštajno pismo svome suprugu. To pismo još imamo. Pisala je: -Osjećam da ću uskoro umrijeti. Kad umrem budi dobar otac djetetu, bilo djevojčica ili dječak. Uskoro ćeš biti udovac i ja ti odobravam naći drugu suprugu-. Tako se i dogodilo. Sonatu u E-molu koja je na programu glazbene večeri Dora Pejačević  je napisala 1913. i 1915. godine, u sred svjetskog rata”, saznali smo od Domagoja Marića koji je Kajanu Pačko upitao, kada je prvi puta svirala tu sonatu Dore Pejačević? Odgovor Kajane Pačko bio je pravo iznenađenje:

Moram reći, kao hrvatska čelistica, sramim se da sam tek prije nekoliko mjeseci, uz stotu obljetnicu Dorine smrti,  otkrila ovu Sonatu. U Hrvatskoj se, naime, nažalost, Sonata uopće ne svira. A mi kao čelisti, imamo malo repertoara. To je vrlo čudno, ne znam kako je do toga došlo. Ja ću ubuduće često sviratu Sonatu a  za nas dvoje je ovo premijera, dakle prva izvedba Sonate. U odnosu na Brahmsa više je romantična. Za mene je bilo vrlo emocionalano otkriti i svirati tu glazbu, jer ja imam isto 37 godina a Dora Pejačević je umrla u 37. godini. Dobila sam, kao i ona, dijete prije četiri mjeseca i za mene je to sve bilo vrlo dramatično. Vrlo sam zahvalna i vrlo emocionalna, osjećam se privilegirano u tome svemu što radim, što mogu svirati i biti majka, a što Dora Pejačević, nažalost, nije više mogla.“, rekla je Kajana Pačko u razgovoru s Domagojem Marićem, te potom, zajedno s Danielom Detoniem, sva predana glazbi, povela publiku kroz glazbeni “sonatni vijenac” Dore Pejačević.

Bio je to pravi užitak, vrhunski glazbeni doživljaj, divan susret čela i klavira. Publika je izvrsno reagirala, velikim pljeskom nagradila je glazbenike. Sve ovo potvrđuju i riječi naše operne dive Evelin Novak, članice berlinske Staatsoper, koja je sa sedmogodišnjim sinom bila u publici i nakon događaja zabilježila sljedeće:

“Konačno sam upoznala proslavljenu a tako jednostavnu i divnu čelisticu Kajanu Pačko i ponovno srela dragog Danijela Detonia.
Kakav divan koncert su nam priuštili večeras u Veleposlanstvu u Berlinu. Hvala, uživali smo!”
Kako Evelin Novak, tako i svi ostali u publici redom. Veleposlanik je srdačno zahvalio glazbenicima na predivnoj glazbi. A i publici u kojoj je ovaj puta bilo dosta i mlađih lica, na dolasku. I jedni i dugi, i glazbenici i publika, Nijemci i Hrvati sigurno su, čulo se to i u razgovorima i druženju nakon programa, zahvalni Veleposlantvu koje je nakon ukidanja epidemioloških mjera, krenulo, kako se kaže, “punom parom” u osmišljavanje i organiziranje kulturnih susreta, raznih programa, od promocija knjiga, koncerata, izložbi, pa do susreta s političarima.
Obavijesti o skorim događajima Veleposlanstvo šalje na puno email adresa i Nijemca i Hrvata, predstavnika hrvatskih udruženja, crkve, političara, kulturnih djelatnika. Svi javno objavljeni i najavljeni događaji otvoreni su za javnost. Objavljujemo ih i mi na Hrvatskom glasu Berlin. I uvijek je pri tome, ukoliko je događaj otvoren za javnost, objavljena i email adresa na koju je i vrijeme do kada je, potrebno potvrditi dolazak, kako bi se znalo tko dolazi i koliko se posjetitelja može očekivati.
I da zaključim, s jedne strane, Veleposlanstvo se kod svake prigode, svake proslave, izložbe ili promocije, svake organizacije u svojim prostorima, za okupljene oko događaja, za Hrvate izvan Hrvatske, pretvara u ugodan kutak doma i domovine, domaće riječi pa i gastronomije, a to puno znači. A, s druge strane, prema Nijemcima, otvara se nova dimenzija diplomatskog predstavništva, kao svojevrsne kulturne institucije u kojoj otkrivaju drugu zemlju i njene ljude, povijest, običaje i kulturu.  Sve to doprinosi i okupljanju i prezentiranju naših ljudi kao i dobrim odnosima i širenju prijateljstva s Nijemcima. Samo tako i dalje! Budućnost će znati cijeniti sadašnjost.
0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments