Priča za velike i male
piše: Sanja Rotim
Bila jednom jedna dobrodušna gospođa Marta koja se bavila magijom. Svoju magičnu moć je koristila samo da obavi dobre akcije.
Ovaj put je željela pokloniti novi par krila svim pticama koje su iz bilo kog razloga ostale bez njih.
Tako je odlučila napraviti svoju magičnu smjesu. Pošto je bio mjesec kolovoz i bilo je jako vruće gospođi Marti je došla volja pojesti prvo sladoled pa bi se poslije toga dala na rad. Otišla je do obližnje slastičarnice i zatražila sladoled od čokolade.
“Gospođo Marta, za Vas”, slastičar koji ju je poznavao dobro pružio joj je kornet.
Ali ni magičarka ni slastičar nisu primijetili kako se magični prah koji je ostao nataknut na njezinoj bluzi raspršio po sladoledu koji je bio izložen.
Nakon što je čarobnica pojela svoj sladoled vratila se kući i pokušala napraviti svoju magiju.
“Miješaj, miješaj smjesu, ja sam dobra vila, miješaj, miješaj, sve dok ranjene ptice ne dobiju nova krila.”
Ali očigledno da nešto nije funkcioniralo u njezinoj čaroliji i ona nije mogla shvatiti razlog. Prije su joj uvijek dobro uspijevale njezine magije! Probala je još jedanput, ali nažalost, opet je bilo bezuspješno.
Sljedećih dana u tom gradu su se dešavale čudne stvari. Jednoj djevojčici je narastao na leđima par malih krila. To se desilo i drugoj djeci dana nakon što su pojeli sladoled. Ali nitko nije povezivao taj događaj sa sladoledom. Krila su narasla i ponekoj odrasloj osobi. Ali kada je i slastičar dobio krila, jedino je gospođa Marta shvatila koji je bio razlog te pojave. Izgubila je magični prah u slastičarnici i zbog toga nije mogla napraviti svoju magiju. Krila su jednostavno otišla na pogrešno mjesto.
“Ispravit ću pogrešku”, rekla je sama sebi magičarka. “Na ljudima su krila potpuno suvišna.”
Tako je nabavila novi magični prah i ponovno počela miješati:
“Miješaj, miješaj smjesu, ja sam dobra vila, miješaj, miješaj, sve dok ranjene ptice ne dobiju nova krila.”
Gospođa Marta je uspjela prebaciti krila sa ljudi na ranjene ptice koje su bile presretne što su mogle ponovno letjeti. Tako su krila dobila novi život. Upravo kao stvari koje nekada posjedujemo i koje nam ustvari ne trebaju a koje možemo pokloniti onima kojima su doista potrebne.
U međuvremenu se u slastičarnici potrošio sav sladoled koji je bio izložen i slastičar je napravio novu smjesu koja, naravno, nije više bila začarana. Za sve ostale ljude toga grada pojava i nestanak krila na ljudima je ostala misterija. Jedino je gospođa Marta znala istinu i već je razmišljala o sljedećoj dobroj akciji koju je mogla napraviti.