tekst: Marija Iličić
Volim zalazak sunca. Oduvijek volim jer kad sam bila dijete značio je kraj dugog dana u seoskom domaćinstvu. Sve je išlo na počinak: blago, ptice i ljudi. Samo je zvono na našoj maloj kapelici pozdravljalo sunce na zalasku.
Da, i bake su nekad bile djeca!
Zanimljivo je, ali to nas danas unuci najčešće pitaju; „Jesi li i ti bako bila mala?“
Pokušat ću u nekoliko riječi opisati svoje djetinjstvo i nestašluke našeg vremena. U to vrijeme prije 50-ak godina roditelj je bio odrješit. Znalo se tko što mora i smije. Od malih nogu učestvovali smo u svim poslovima da se navikavamo radu i odgovornosti. Meni osobno mama je do dvanaeste godine vadila jelo u tanjur. Ako pojedem, zatražim još. Nije bilo: „Ja to ne volim. Sad neću ili kasnije ću!“ Objed je bio objed za sve.
U školi nastavnik je bio netko koga se poštovalo, slušalo pa i kad bi ostali u “reštu” nastojali smo to ne spomenuti, ako se ne mora. Roditelji bi bili ljuti što nismo slušali na satu. Put iz škole i u školu bio je popraćen prepirkama. Bili smo djeca koja se nisu žalila. Znamo da za svađu treba dvoje tako da smo i sami bili krivi. Uvijek je bilo dobre djece i one malo manje dobre, rijetki su bili ekstremi. Znali smo obrati tuđu trešnju, zaletjeti se u vinograd… bili smo nestašni.
Na vjeronauku bismo pozorno slušali svećenika, a po dolasku sa sv. mise roditelji bi nas pitali po kome je danas bilo evanđelje. Navikli smo pratiti da bismo znali reći točno kada dođemo kući.
Psovke su bile nešto što se nije smjelo, bile su sramota … Danas, nažalost, ništa nije sramota. Djeca diktiraju što žele jesti, najčešće prvi uzimaju. Nemaju pojma što znači raditi. Ja sam svoje unuke angažirala da na ruke runimo kukuruz za naše kokice. Uživale su baš kao i ja u njihovim godinama. U školu ide svatko sam. Prolaze bez pozdrava ulicom, a ako i idu zajedno, njihov razgovor je sve samo ne razgovor. Nastavnici su glupani koji ih maltretiraju, a pop jedno obično čangrizalo: nije ni cool ni lool.
Roditelji! Zaposlite ručice svoje djece da se nemaju vremena tući, uposlite im glavice, pa da i svaku desetu čuju bit će korisno!
Ne gurajte ruku u vatru zbog njihovi pogrešaka! Neka nauče sami vaditi kestenje iz vatre! Ako mogu na mreži biti dva sata, mogu i na misi nedjeljom.
Učite djecu poštovanju, onako kako su nas učili naši roditelji!
Tek kada shvate da nisu centar svijeta, shvatit će da se život sastoji od vrijednih sitnica.
slicno Moji preci Blagoslov Autorici????????????????????????????????