piše: Antun Fuglinski
„Nemojte da drugi misle umjesto vas“. (Sokrat)
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja pronalaženja bilo kakvog zaposlenja u RH (u svim slučajevima bio sam prestar, nekvalificiran ili oboje), uputio sam se u „Lijepu našu Njemačku“ i odmah dobio posao.
A sam početak je bio identičan početku posla „trenera svih trenera“ legendarnom Ćiri Blaževiću.
Kako obojica nismo znali niti jedan strani jezik, naše gazde, njemu kao profesoru, a meni kao pravniku, dodijeliše jedan i jedini „primjeren stroj“ za našu struku i naobrazbu – METLU.
Iskreno se nadam da je Ćiro imao više sreće i nisu ga, kao mene, dodijelili skupini u kojoj je strašni šef bio „naš“ čovjek s područja Ex YU.
Za vrlo kratko vrijeme, točnije za samo dva dana, uvidio sam da smo nas dvojica dva različita svijeta…
Prvi dan sam samo radio svoj posao, tj. ništa nisam „mislio“ i nisam imao problema.
Istina nekoliko puta sam se prekrižio. Kod nas u Bosanskoj Posavini kad osobe starije dobi vide neku nelogičnost, neprimjerenost, nešto što se ne uklapa u opće prihvatljive norme ponašanja, tradiciju, kulturu i običaje, prekriže se uz monolog „Miso sveto“…
Drugi dan sam samo na tenutak počeo misliti i odmah problem (i moj kraj)!!!
Trebalo je pomaknuti neku betonsku gredu, pa sam zamoljen za asistenciju. Međutim, ni s mojim mišicama nije išlo, greda je bila preteška.
U jednom trenutku, spasonosno rješenje vidio sam u poluzi i riječima grčkog fizičara i matematičara Arhimeda: „Kad bih imao čvrst oslonac u svemiru i dovoljno dugačku motku, pomakao bih Zemlju“.
Bez oklijevanja počeo sam objašnjavati rješenje za naš problem riječima; „Ja mislim“…
Samo što sam ovo izustio bio sam prekinut.
Šef, onako „s visoka“ sa svojom „položajnom pameću“, ljutito reče: „Nisi ti došao da misliš, došao si da radiš. Ja sam ovdje da mislim!!!”
Pokušavam mudro izbalansirati stvar: „U pravi ste šefe, došao sam raditi. Međutim, tijekom studiranja nešto sam i naučio, a to je, između ostalog, da je rad „misaona aktivnosti“, te sam nastavio „recitirati“ početak jedne od (socijalističkih) definicija rada, po kojoj je „rad čovjekova misana svrsishodna djelatnost kojom… itd.“
Nastavih dalje: „Zahvaljujući naučenom, ja mislim i kad idem u toalet, a kamo li dok radim, jer ukoliko ne budem mislio može se dogoditi da prvo obrišem guzu, pa tek onda izvršim veliku nuždu!!!”
I dok šef kao u „nokdaunu“ slušao moje „retoričke mogućnosti“, spomenuh mu i Sokrata, ali ne bi vremena za njegovu gore spomenutu misao…
Moje vrijeme je „bilo isteklo“, a ja u „nokautu“!!!
Bi to moj najkraći radni dan u Njemačkoj.
P.S. Ne znam kako Vi, ali ja i danas MISLIM, ali šefu ne govorim!!!