autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)
Tko od nas još nije bio sudionik onog razgovora o velikom dobitku na loto-u?
Tko nije bar jednom razmišljao što bi kad bi..?
Prije dvadeset pet godina, živjela sam s obitelji u Njemačkoj kao izbjeglica. Jedina misao nam je bila uštedjeti i vratiti se, te obnoviti kuću ili kupiti drugu. A još kad bi dobili na loto-u!
U to vrijeme je glavni dobitak bio enormno velik. Nas dvoje se nikako nismo mogli usaglasiti u što ga potrošiti, ako bi ga dobili, pa smo ga već unaprijed podijelili.
On je razmišljao da kupi nekoliko auta, nekoliko kuća i vikendica, avion i čitav bordel s lijepim mladim ženama. Odmahnula sam glavom i rekla:
-Budalo! Tako bi samo privukao pažnju na sebe. Oteli bi nam djecu i ucjenjivali nas. Nikada ne bi imao mira. Uvijek bi morao imati čuvare i bojati se da te opljačkaju ili ubiju.
Ja sam pak, od svog dijela ,cijeloj familiji(a hvala Bogu ima ih kao Rusa), kupila kuće i dala svotu dovoljnu za par godina života. Nisam zaboravila ni susjede ni prijatelje u Kopanici, selu u kojem sam odrasla. Dala sam izgraditi tvornicu ulja, da ljudi imaju gdje zarađivati za kruh i da se tako sjete one male siromašne tamnopute djevojčice s kovrčavom kosom, koju su svi izbjegavali i gledali ju s omalovažavanjem zbog pijanog oca i siromaštva. Za sebe sam željela kupiti neku skromnu kuću na moru, jer sam cijeli život imala osjećaj da sam tamo nekad davno živjela (možda u prošlom životu). Želja mi je bila da tamo slikam i pišem. Kad sam sve lijepo iznijela na papir i zbrojila,ustanovila sam da mi nije ostalo ni za kartu do mora,a kamo li za kuću.I…naravno da su to ostale samo želje.Dobitak je pripao nekom drugom.
Nakon dvadeset godina, ponovo je na red došla ista tema. Ovaj put je dobitak bio dvadeset puta manji, ali mi nije toliko ni trebalo kao prije, jer je pola familije i ostalih pomrlo. Ovaj put sam racionalnije dijelila odvajajući prvo svotu za svoju kuću na moru, ali opet se nismo mogli usaglasiti, jer gospodin ne voli more.
Već nakon tri dana odmora, on pjeva:
–Lijepa naša Slavonijo...
Jbla ga Slavonija, da ga jbl… l tako, opet od želje ništa, a i što jest, jest, da bi dobio na loto-u, prvo moraš uplatiti tiket.
Da sam bar znala gdje se kupuje tiket za sreću u životu! Rastala sam se nakon 34 god. braka.
Evo sad, godine gospodnje 2019., ja ispunih svoju želju. Niti sam uplatila tiket, niti dobila na loto-u. Niti sam gospodina pitala bi li i on išao. Što čovjeka siliti na nešto što ne voli?
Zbog preživljenom infarkta i velikog oštećenja srca, ja možda nemam previše vremena pred sobom, ali u ovom što imam ,želim sebi ispuniti bar što mogu. Na moru sam, pišem i ponovo ću slikati. Ako Bog da. Dao mi je ovo što sam željela, pa možda bude još štogod pride.
(Doduše, nisam se baš uzdala samo u njegovu pomoć) Uvijek se govorilo:
-Pomozi sam sebi, pa će ti i Bog pomoći!