VUKOVAR …GRAD OKRENUT BUDUĆNOSTI

IZ RAZGOVORA SA ŽELJKOM SABOM, GRADONAČELNIKOM VUKOVARA
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Na poziv Saveza hrvatskih društava Berlina koji je organizirao Blistavu noć klasike posvećenu Vukovaru, u njemačkom glavnom gradu je tim povodom boravio gradonačelnik Vukovara, Željko Sabo. Prigodu smo iskoristili čuti koju riječ o gradu, projektima, stanovnicima, životu u Vukovaru …
– Teško je govoriti o nečemu što je tvoj zadatak a ne biti pozitivan i biti i samokritičan. Najveći problem nas  Hrvata je naše jedinstvo …mi smo zaboravili 91. godinu. Pozivamo na neko jedinstvo u nekim trenucima a toga nema, to se izgubilo među nama. Ta politizacija u svim sferama od gradova do države, učinila je da su se ljudi jedni od drugih otuđili a to me čini nesretnim. Jedini trenutak kad osjećam hrvatsko jedinstvo, to je kad gledamo neke sportske utakmice i slavimo neke sportske pobjede. Tad smo jedinstveni a čim pričamo o nekim projektima unutar našeg rada, zaboravimo na to jedinstvo, zaboravimo da trebamo nešto pozitivno napraviti za grad i državu. Uvijek sam razmišljao zašto se to dogodilo. Možda je nas u Slavoniji, naš prognanički život razdvojio, podijelio, učinio nezadovoljnima.

Kako je danas u Vukovaru?
–U zadnje dvije godine dogodile su se velike promjene u Vukovaru, počelo je slobodnije okupljanje Vukovaraca. Pokušao sam toliko toga oganizirati, kulturno, sportski, zabavno, da ljudi izađu van iz kuća. I televizija je zarobila ljude, postala najjeftinija zabava, ljude se bombardira raznim serijama, sada su  turske serije uzele primat, to je nevjerovatna stvar. Primjerice, organizirali smo koncert, doveli poznatu umjetnicu. Međutim, šokirali smo se radi  lošeg odaziva. Imali smo enigmu, zašto je to tako. A zamislite …bila je u isto vrijeme serija Šeherzada, pa radi toga nije bilo interesa  za kulturu. To je takav trend u Hrvata. U gospodarskom smilu, mogu reći da je Vukovar gradilište gdje intenzivno, bez obzira na teške trenutke, radimo i gradimo. U centru se obnavlja šest starih građevina, barokno jezgro grada. Potom će se ući u obnovu Radničkog doma. Onda ostaje obnova stambenih jedinica, infrastruktura, ceste.

Ima li pomaka u obnovi gospodarstva, proizvodnje?
-U Vukovaru  smo 29. travnja imali Dunavsku konferenciju na kojoj sam prezentirao dva velika projekta,  u pitanju su značajna strana ulaganja. Iznenađen sam da naša vlada nema osjećaja za takvu investiciju, da priliku zgrabi, privuče odmah , da intenzivnije pregovara i realizira pojekte. U ovom trenutku zbog pregovora sa EU, kao da je sve drugo stalo u životu, kao da je to jedino bitno i da ništa drugo ne treba nitko da radi. Ali šta nama  ulazak u EU vrijedi,  ukoliko naše gospodarstvo ne ojača  i ne dođemo do novih radnih mjesta. Posebno je to bitno za nas  jer je u Vukovaru  najveća stopa nezaposlenosti. Prije rata smo imali više radnika nego stanovnika. Sada je 27 tisuća stanovnika.  I preko 10 posto iznosi nezaposlenost, pretpostavljam kako je taj broj i veći samo svi nisu evidentirani.

Hoće li ulazak u  EU riješiti sve naše …vaše probleme?
–Ne! U pojedinom trenutku neki ljudi pogrešno prezentiraju građanima Hrvatske što to znači ulazak u EU. To je uređena država, zajednica država u kojoj postoje određeni zakoni kojih se svatko treba pridržavati. Mi s obzirom na naše manipulacije kod zakona, imat ćemo čvrstu kontrolu, moraćemo biti podvrgnuti disciplini. A naše gospodarenje je naša stvar. I ništa  nećemo  riješiti ako već sada ne budemo radili na poboljšanju života u svim jedinicama lokalnih samouprava naše države. Mii trebamo  fondove  i vrijeme iskoristiti da  ojačamo pozicije nas u Hrvatskoj, da bi sutra spremnije ušli u EU i  bili pandam nekoj od EU- država. U ovom tenutku, mi nećmo moći doći u tu situaciju, u mnogo čemu će nam biti teže ali će nas prisiliti da budemo vrijedniji. Mi smo se pomalo i ulijenili.  Je li to učinio rat jer smo bili otuđeni više godina od svojh gospodarstava? Mi u ovom trenutku imamo još puno gospodarskog  potencijala kojeg  možemo iskoristiti ali to ne činimo …imamo  neiskorištene njive, puno pašnjaka a  nigdje stoke, koze, ovce, krave …imamo  priodna bogatstva koja su neiskorištena dok druge države vape za tim. Moramo u svim segmentima početi razmišljati da samo svojim radom možemo preživjeti.

Što danas Vukovaru najviše nedostaje?
–Svako dodatno radno mjesto donosi zadovoljstvo, rješava obitelj bolesti, svi ljudi koji su nezaposleni postaju bolesni, psiha i zdravlje se narušavaju. Radna mjesta, to je broj jedan. U okviru naših mogućnosti kroz akciju Solidarnost za Vukovar, učnili smo da ulažemo u razvoj, u mladost. U ovom trenutku svi studenti koji su tražili …a njih je 270 …dobijaju stipendiju. Manji dio je iz gradskog proračuna a sve ostalo je iz akcije solidarnosti. Prihvatili  su se toga gradovi …Zagreb, Split, Rijeka …institucije, banke, organizacije. Pružamo mogućnost i da studenti imaju besplatan prijevoz i to je ono što pomaže obiteljima da školuju djecu, to je velika pomoć. Imamo još projekat kojemu  su evo i  berlinski Hrvati orgniziranjem koncerta, pomogli da opstane. Grad ima sedam zaposlenih stručnih  osoba  koje vode računa o djeci  s posebnim potrebama koja idu u redovnu osnovnu školuu. To su djeca koja imaju određene poteškoće u razvoju i trebaju asistenta koji im pomaže da završe školovanje. I vi ste kroz ovaj koncert prihvatili da pomogne ovaj projekt. Hvala i zbog ovih obitelji koje imaju djecu s posebnim potrebama. Zahvaljujem i na  prekrasnim susretima koje smo ovdje imali s Hrvatima i nadam se da ćemo imati priliku ovakve susrete upriličiti i u gradu Vukovaru da se ta suradnja i druženje nastavi. Daleko je lakše živjeti u Vukovaru kad znate da imate prijatelje. Svjesni  smo da imamo prijatelje i van Hrvatske pa evo i vas u Berlinu i drugdje.  Javljaju se brojni Hrvati koji su čuli za akicju Solidarnost  za Vukovar, čuli za promjene u gradu. I ja sam nakon izlaska iz zarobljeništva otišao u Beč i tamo radio, pa znam kako se to teško radi vani.  Svjestan sam i toga da su brojni iseljenici razočarani zato što brojne pomoći koje su prikupljali i slali u Hrvatsku nisu nikad transparentno prikazane niti se zna na što su utrošena sredstva. Ovo što darujete, bez obzira koliko je to, ide transparentno i  ide namjenski za određeni projekt tako da zna i  organizator i korisnik od koga je to i za čega. Vaša gesta je prekrasna, bit ćete zato blagoslovljeni od Boga.

Na šta je Vukovar danas najviše ponosan?
–Kad djeca iz vrtića i osnovne škole održavaju neke priredbe,  kad odjednom imamo četiri prvakinje Hrvatske, onda vidimo kako mladost koja se vratila u Vukovar postiže tako izvanredne  uspjehe kako u školovanju tako i u kulturnom i sportskom  smislu. Kad imate to u gradu onda ne morate  razmišljati o nekoj budućnosti grada, jer je ona već tu i sama se nadograđuje. U gradu imamo 6 tisuća mladih. To je bogatstvo i na to smo najviše ponosni. Vukovar postaje prekrasan grad divnih potencijala. To su nedavno vidjeli i predstavnici 14  dunavskih zemalja za posjeta Vukovaru.

Vukovar najbolje zna što je žrtva i što zločin. Koja su vaša razmišljanja uz haašku  presudu hrvatskim generalima?
–Sve je to vrlo čudno. Uspoređivati Vukovar i njegovu žrtvu i stradanje nemoguće je sa bilo kojim drugim činom u Hrvatskoj, jedino je usporediva Srebrenica u Bosni i Hercegovini. Kao branitelju i  čovjeku koji je bio u zarobljeništvu, najprije mi upada u oči koliko su dobili novca odvjetnici koji su zastupali generale – 32 milijuna eura! To je za mene bio  strašan  podatak. Toliko novca! A dobili su takve presude! Pa onda čujem da je generalu Gotovini  uključena i presuda i za 65 ispaljenih  granata. Pa toliko je u Vukovaru palo granata za pet minuta. Možda sam i previše minuta rekao. Sad kad pogledate …suđenja za Vukovar gotovo nije ni bilo u Haagu a ovdje se dolazi u situaciju i do apsurdnih  detalja zbog čega netko treba odgovarati, onda to nama Vukovarcima, apsolutno nije jasno. Rekao bih i još nešto što nema veze s generalima već s našom hrvatskom državom. Mi branitelji  u Vukovaru smo znali kako treba postupati u ratu, znači ne počiniti nikakve zločine u ili poslije bitke. Ako je toga bilo … a bilo je …zašto hrvatska država nije došla u situaciju te ljude koji su dolazili na područje Knina paliti kuće i pljačkati, ili ako je bilo i ubistava …a čujemo da jeste …zašto ti ljudi nisu procesuirani?!  Da je hrvatska država tada radila ono što je trebala raditi, a ne to prikrivati, danas našim generalima ne bi ni bilo suđenja u Haagu zbog svega toga. Naši generali ne bi nikad bili ni pozvani za neku odgovornost jer je naše sudstvo i policija trebalo to učiniti, procesuirati, onda kad se to dešavalo. Kad slobodno razmišljam, onda se pitam s ljudske strane, da li je neki ministar pravosuđa ili policije iz tog doba trebao biti na klupi jer nije  napravio svoj posao ili general Gotovina i Markač? Po meni, veću odgovornost  imaju ti ministri koji nisu radili svoj posao. Nikad nisam bio dvoličan i možda mi je najveći  problem moja iskrenosti  …dva puta sam susreo Dunju Zloić suprugu generala  Gotovine …o čemu mi pričamo  …tu ženu i dijete je hrvatska država jedostavno ostavila na cjedilu, bez primanja, a sad odjednom pokazuje silnu brigu o Gotovini. Mi ne pokazujemo u datom  trenutku odgovonost i solidarnost nego …kad vidimo da je nešto izazvalo određen problem koji bi mogao ugoziti neke fotelje nekih političara …tek onda! To je licemjerno. Mi smo u Vukovaru teško primili te presude …možda najteže mi u Vukovaru.