Senka Menciger
Znaš da me pratiš di god da se maknen
po ovon svitu di se svašta plaća,
sve što se vidi ili da dodirnen…
ma i život to na vrime vraća.
.
Samo ti moreš davati badava
sve boje duše u zemanu svakon,
mamurna kad san i kad mi se spava,
došla ti svićon ili došla mrakon.
Uvik ću tvoje zalaske i grote,
refule bure i valove lude
ćutiti samo ka izvor lipote.
Uvik je bilo i nek’ uvik bude
more u meni ka ponoćna plima
dok u venama još mi soli ima.
…
Bilješka o autorici
Senka Menciger rođena je 1955. u Rtini kod Zadra iz kojeg je ponijela poseban osjećaj za kamen, more, boje i mirise. Pjesme je počela pisati još u gimnazijskim danima misleći kako nisu vrijedne pa ih nije sačuvala. Hrvatsku književnost i jezik studirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru što joj je otvorio neslućene mogućnosti pisanog izraza i ohrabrio u želji da ponovo pokuša pisati.
Prve sonete objavljuje na društvenim mrežama pod pseudonimom Xantippe, i pod tim je tiskana i njena prva zbirka Cvijet iz kamena.