Senka Menciger
Kao da si me zalutalu sreo
na Trgu lipa. Boja ružmarina
prostrla zemljom ružičasti veo.
Zapinju misli kroz mreže tišina.
.
Posudi mi dan, onaj što će doći,
da već me danas zaobiđe sjeta.
Možda već sutra više neću moći
stići do Trga gdje ružmarin cvjeta.
Posudi mi noć. Neku… bilo koju,
da dio neba složim za sjećanje.
Zvijezde će uvijek biti sve na broju.
Snage im sjaja neće biti manje.
Kao da si me sreo iznenada…
na istom mjestu bezimenog grada.