tekst i foto: Antun Lukšić
Tko su Šokci, odakle su došli, koje im je porijeklo imena?
U mađarskom riječniku postoji naziv „ sok az„, u prijevodu bi bilo „mnogo„. Ali, zašto baš takav naziv?
Jesu li naseljavali ove prostore u velikom broju, moguće su dolazili u relativnom kratkom vremenskom periodu?
Isto tako, u istom riječniku naći će te i riječi „ soi ember „, mi bi to preveli kao „ slani čovjek „, a uz sve to i riječ „ šo kut „, u prijevodu „ slani rudnik „.
Kako god, u raznolikoj literaturi ili zapisima naći će te različite teorije, a na čitatelju ostaje da se prikloni jednoj od njih ili nekoj vlastitoj priči.
Navodno su Šokci naseljavali ove prostore u više valova, prvi val se nazivao starosjediocima, dok je drugi val nastao prilikom najezde Turaka.
Dolazili su iz svih krajeva, u većem broju iz Bosne. S Turcima su dolazili i pravoslavni Vlasi. Dali su im povlašteni status, bavili se stočarstvom i trgovinom. Isti ti Vlasi ili bolje reći njihovi potomci, u kasnijem periodu pod utjecajem pravoslavne crkve sebe su nazivali Srbima.
No, vratimo se mi Šokcima. Starosjedilačka populacija je naselila Slavoniju, Baranju i Srijem, a nakon Mohačke bitke naselili su i Bačku. Prilikom najezde Turaka na ove prostore, veliki broj starosjedilaca je stradao ili su bili prisiljeni napuštati svoja ognjišta u potrazi za novim mjestom za život. Njihove potomke će te danas naći u Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj i širom drugih europskih zemalja.
Nažalost i danas je prisutan odlazak, naročito mladih obitelji i pojedinaca s ovih prostora, a da Turaka odavno više nema.
Narodno ruho, bogata tradicija, vični radu i zanatima… samo su neke od osobina koje krase narod na ovim prostorima. Bogata i zdrava „trpeza„, folkor i pjesma… to svakako treba čuvati i njegovati a primjećeno je i od drugih naroda.
Da, primjećeno i od drugih naroda sasvim različite kulture, običaja i tradicije. Cijene to što su primjetili i pored činjenice da ne pripada njihovoj kulturi.
Samo naša elita ništa ne primjećuje, oni su sasvim dovoljni sebi samima.
I dok tako gledaju u leđa tim mladim obiteljima koji napuštaju svoja ognjišta u potrazi za boljim životom, možda ne boljim, ali s osiguranom egzistencijom, naša „elita„ bi morala znati:
– Ne gledaju oni u njihova leđa, a ne, gledaju u vlastitu nesposobnonst i sramotu.
