Miljenka Koštro
Kada jesen svježinom prodiše
Kad probude se uspavane kiše
Svježa bit će sjećanja na ljeto
Novo sunce, vjerno danu, nadgleda sve to
Čemu podzide i prizide nove
Ako na proplanku samo mirisno cvijeće ćemo brati
I svjetlo Golgote ne namjeravamo prezirati
Ah, povremeno korov kolo vodi
Grijeh pušten s lanca, na slobodi
Onda put Neba misli polete
U tišini usne pletu riječi svete
Osmijehom hvatajući sunčevu zraku
Nježnosti postaje duša puna
Nebeskoj zvijezdi pružaš dlan u mraku
Jer više vrijedi ljubav bez računa