tekst i foto: Antun Lukšić
Mediteranski gradić Rovinj ( Rovigno ), smješten na otočiću koji je naknadno povezan s kopnom, zatrpavanjem kanala koji ga je razdvajao.
Gradić ispleten uskim kamenim ulicama koje poput labirinta skrivaju svoje tajne.
Duga je povijest grada, broj legendi i zanimljivih priča još duži, a možda najviše privlači pozornost ona priča o Svetoj Eufemiji, zaštitnici grada.
U vremenu dalekom, 290-te godine, u drevnome gradu Kalcedonu s druge strane Bospora, danas je to grad Istambul, rođena je djevojčica Eufemija, nježna i krhka, predivnog glasa.
Stradala je za vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana, imala je samo 14 godina.
Legenda kaže da je bila sahranjena u kameni kovčeg koji je bačen u more.
Mnogo godina kasnije kovčeg je doplutao do Rovinja, gdje su ga mještani izvukli iz mora pomoću volova (u nekim pričama kažu da su bile krave).
Kako god bilo, cijeli događaj je proglašen čudom i tako je Eufemija proglašena zaštitnicom grada. Crkva koja nadvisuje sam grad, nosi njezino ime.
I tako danas živi mali grad u duhu starih legendi, prožet pričama ribara na prepunim terasama i ulicama.
Lijep je to gradić, nosi neki poseban i osebujan “štih”, nema žurbe, živi se polako i dan dugo traje.
Društvo mi je pravio fotoaparat i najljepša žena od svih žena, nemojte pitat – koja? Naravno da je moja (bez uvrede svim drugim ženama).
Nije baš nešto i skupo, kavu smo plaćali gotovo kao da smo doma, možda koja kuna više.
Ulicama možete šetati satima, prizori nisu nikada isti, mijenjaju se iz minute u minutu, ali jedno ostaje isto, svaka minuta je prožeta mirom i spokojom, zvukom hoda po kamenim pločama i mirisom mora.
Ako vam se ukaže prilika, svakako navratite.
.
