piše: Milan Rajšić
Lijepa, velika priča o ljubavi čovjeka i putovanja, bicikla i velike rijeke, završila zadovoljno u mučenju čovjeka i vrućine, komaraca i suhoga grla i usana.
Nikada ranije, iako sam živio i na plus 45 stupnjeva (u hladu), nisam se borio da se ne isušim i dehidriram kao kaktus u pustinji Atacama. Pakleni uvjeti koje može samo pomalo lud čovjek prihvatiti za bavljenje sportom i razonodom. Usta suha, koža na rukama i po vratu, izgorjela i ljušti se, prekrivena bijelim kristalima soli, oči se usitnile, niz lice u usta teče znoj, čija slanoća boli pri kontaktu s jezikom, crna pamučna majica promijenila boju u bijelu, a iz nje se može, prije nego se sol izluči, nacijediti pola litre slane tekućine…
Pitomača, Podravske Sesvete, Brodić, Ferdinandovac, Novo Virje, Molve, Hlebine, Peteranec, Đelekovec, Legrad, Donja Dubrava, Sveta Marija, Prelog…
Zbog tih, meni potpuno novih mjesta u Podravini i Međumurju, isplatilo se “dugo umiranje u ljetnom danu”.
Ruku na srce, za većinu od njih, nikada nisam ni čuo.
A mislio sam da poznajem Hrvatsku…
Meni za utjehu, priznajte i Vi koji čitate ovaj tekst, da ste i Vi rijetko bili u ovom zaboravljenom i rijetko obilaženom raju sjeverne Hrvatske.
Mir, idila, uredne ceste, rijedak promet na njima, ukusna, lijepa i originalna arhitektura, nažalost dobrano prepuštena zubu vremena i nebrizi vlasnika, a i cijeloga društva, ugodni i susretljivi žitelji sa svojim posebnim jezikom, hrvatskim, koji na momenat nisam mogao ni razumjeti, ukusni hladni sladoled kao melem na ranu u vrelome ljetnom danu, zelene njive, zelene šume, zeleni nasipi koji čuvaju plodnu zemlju, nebrojeni dravski kanali i kanalčići, vrijedni radišni podravski i međumurski zemljoradnici, veselo brujanje traktora…
Zbog svega nabrojanoga, bilo je više nego vrijedno prolijevati znoj po ovome Tera incognita, djeliću Lijepe naše.
A ništa manje oduševljenje nije bilo ni prilikom susreta s Anicom, Dubravkom i Velimirom, pravim pravcatim originalnim Međumurcima, koji su me uredno okupali, presvukli, nahranili, dali mi krevet, pokazali Čakovec, nažalost kratko. Obecao sam ponovo zalutati u prostor između Drave i Mure.
Put putuje Latif Aga, na metalnom konju Herkulesu, dalje u pravcu Varaždina, pa u selu Korenjaku, negdje na pola puta do Ivanca i Ivančice, susret s jaranom Zvonkom Sulejmanom.
Priči, piću i jelu nema kraja.
Već se veselim nekom novom sretanju.
U Krškom, u bratskoj mi Sloveniji, srećem Mariju, pa navrat, nanos, obavljamo posljednje pripreme za novo, zajedničko putovanje.
Rublje se suši, ruksaci pakiraju, novci prebrojavaju, karte čekiraju…
Nađe se na svu sreću, vremena i za razgovor, kavu, knedle sa šljivama…
Dvotjedno putovanje uz Dunav i Dravu je gotovo, živjelo novo putovanje u …
O sladoledu a bučinim (tikvinim) uljem, nema se što puno mudrovati.
Napravite ili kupite gotov sladoled, po mogućnosti s okusom vanilije, pa ga bogato prelijete bučinim uljem, a po svemu pospete mljevenih ili grubo sjeckanih bundevinih sjemenki.
Ajme meni, koliko ja toga mogu pojesti. Ajme meni, koliko uživanja…