prilog: Ante Karačić
Iserlohn/ Nisam mogao odoljeti i ne poslati ove prekrasne radove iz OŠ. Braće Radić iz Gunje.
Radovi su od djece iz 4. razreda. Urađeni su pod vodstvom nastavnice Mirjane Jeftić.
Mirjana je napisala: “Poštovani, drago nam je što je natječaj opet otvoren i što sudjelujemo. Mi smo ipak dodali malo više boja da ne bude samo plavo. Neka i more i sve vode budu sretni i veseli, kao mi.”…
Nekako me rastužuje ova “pomama za ljepotom”, hrljenje pod nož i igle, da bi se zadržala slika lažne mladosti i nahranio kompleks Doriana Graya, star koliko i svijet. Priznajem da i sama nisam imuna na strah od starenja, da vidim sve nevolje toga statusa i unaprijed računam da neću predugo živjeti, zbog nelagoda koje kasna dob u čovjeku izaziva.
Ako se ikada budem odlučio umirati, a miriše na to, (ako se ikada budemo rastali…), “neka to ne bude u proljeće kad laste dolaze” (pjeva 1966. Ljiljana Petrović…?) i molim neka to bude negdje u Portugalu, a po mogućnosti u prostoru zvanom Algarve, negdje na kraju, nama poznatog? europskog svijeta.…
Dani sviću,